Jevrejsko groblje u Zrenjaninu (nekadašnjem Velikom Bečkereku i Petrovgradu) otvoreno je 1828. godine i do danas je u dva navrata bilo premeštano sa jedne na drugu lokaciju. Prilikom poslednjeg izmeštanja 1986. godine, koje je bilo praćeno brojnim propustima i skandalima, nije sačinjen popis sahranjenih lica.
Najprepoznatljiviji trag koji su Jevreji ostavili u kolektivnom sećanju ovog grada, svakako je velelepna sinagoga, remek-delo čuvenog arhitekte Lipota Baumhorna, podignuta 1896, a porušena 1941. godine. O prisustvu nekada brojnog i uticajnog lokalnog jevrejstva sećaju tek malobrojni ostaci - kako pisani, tako i materijalni. Najupečatljiviji među naterijalnim ostacima je lokalno jevrejsko groblje koje do dan-danas nije stavljeno pod lupu istoričara, iako to nesumnjivo zaslužuje: kako zbog svoje burne prošlosti, tako i zbog simbolike, specifične koncepcije i ostvarenosti u prostoru. Danas van funkcije isključivo memorijalnog karaktera, ono se nalazi u Bašaidskoj ulici u Zrenjaninu, što je treća po redu lokacija otkad se zna za njegovo postojanje. Reč je o jedinom gradskom groblju koje se selilo sa jednog mesta na drugo.
Iako se prvi Jevreji u Bečkereku spominju 1747. godine, ostaje nepoznato gde su oni sahranjivali svoje mrtve. Usled velikog požara avgusta 1807. godine nestali su dragoceni podaci vezani za drugu polovinu XVIII veka, ne samo o Jevrejima. U Velikom Bečkereku je 1806. ili 1808. godine osnovana Hevra Kadiša, ali to ne govori ništa bliže o otvaranju groblja. Par podataka, međutim, upućuje jasno na 1828. godinu.
Na stogodišnjicu svog postojanja ovo groblje je preseljeno na drugu lokaciju. Do 1928. godine nalazilo se na potezu od Bečkereka prema Ečki (današnja Pančevačka ulica). U međuratnom periodu, 1928. godine groblje je preseljeno na levu stranu Tomaševačkog druma (na uglu), oko 200 metara od ulice Pere Dobrinovića, idući ka železničkoj stanici, na površini od oko 2 katastarska jutra. Uređenje groblja je bilo dobrovoljno i dobro planirano, a u realizaciji su učestvovali brojni članovi jevrejske zajednice. Njima je na novoj lokaciji podignuto posebno spomen-obeležje, u vidu masivne table sa njihovim imenima.
Nadživevši lokalnu jevrejsku zajednicu - gotovo u potpunosti nestalu u Drugom svetskom ratu - groblje se na tom mestu nalazilo sve do sredine osamdesetih godina prošlog veka, kada je odlučeno da se ponovo izmesti, u cilju realizacije urbanističkog plana za OOUR „Održavanje“ iz sastava „Naftagas“.
Krajem 1985. godine opština Zrenjanin i Savez jevrejskih opština Jugoslavije u Beogradu su sklopili sporazum kojim su regulisana sva pitanja u vezi sa premeštanjem groblja, za čiju je novu lokaciju bio određen zapadni deo gradskog evangelističko-reformatorskog groblja. Ovaj poduhvat, međutim, bio je propraćen mnogim kontroverzama i skandalima, budući da je prilikom preseljenja - koje je trajalo od 27. juna do 18. oktobra 1986. godine - došlo do skrnavljenja grobova i kriminalnih radnji. Grobna mesta i zajednički spomenici nisu bili evidentirani, nije načinjen spisak sahranjenin lica, izostala je izrada projektno-tehničke dokumentacije, kao i nadzor celog procesa, a celu stvar dodatno je pogoršao nestanak skupocenih spomenika od švedskog mermera. Originalni spomenik posvećen uspomeni na 1200 ubijenih Jevreja - žrtava Holokausta, nije opšte ni bio postavljen na novom groblju, čitanje jevrejskih natpisa na drugim nadgrobnim spomenicima bilo je praktično učinjeno nemogućim, Davidova zvezda je nepravilno postavljena na centralnom obelisku, a onemogćeno je i vršenje jevrejskih verskih običaja u prisustvu rabina tokom ekshumacije i svi ekshumirani posmrtni ostaci prebačeni su u zajedničku humki u samom središtu novog groblja). Prilikom preseljenja, nadgrobni spomenici su rastureni, odvojeni od postamenata i uglavljeni jedan do drugog, bez ikakvog reda, u prethodno pripremljene betonske temelje, dok su rasparčana mermerna postolja nagomilana u severnom delu groblja, odakle će vremenom početi polako da nestaju. Gorak utisak nije popravilo čak ni podizanje tužbe protiv odgovornih lica u nadležnim službama koje su rukovodile izmeštanjem groblja.
Groblje se početkom 2011. godine našlo na meti vandala, kada je provaljena grobljanska kapija, jedan spomenik polomljen, nekolicina oštećena, a na unutrašnjim zidu na više mesta ispisani grafiti uvredljive sadržine; zrenjaninska policija uspela je da pronađe i privede počinioca. Nakon toga, 2012. godine groblje je dobilo novu kapiju i spomen-obeležje na ulazu.
Danas o groblju brine Jevrejska opština Zrenjanin na čiju incijativu ga nadležne službe grada održavaju, a o značajnim datumima se izlazi na groblje.