|
|
Letovali smo u Malom Zatonu od 1966 do 1970Slike iz arhive muzeja JIM klikni da uveličas
tu nas je posetio Rabi Šlomo Karlbah (1925-1994) sa gitarom "the singing rabbi" ...
Imena su važna - da se ne zaboravimo [klikni ovde] 50 učesnika traže ime 1966
1967 Imena su važna - da se ne zaboravimo
1968
ovde ima mnogo slika iz 1968 [klikni]
1969pogledaj puno slika iz 1969 [klikni]
1970
Žo nam je poslao slike sa letovanja
Clanak iz 'slobodne dalmacije' od 14.11.2003. Izgorio dvorac Zamanja DUBROVNIK U srijedu je u Malom Zatonu, oko 14 kilometara zapadno od Dubrovnika, u rano jutro, oko 4.15 sati, izbio požar na kuæi uza samu morsku obalu, vlasništvo Nikše Drobniæa (57). Rijeè je o kuæi poznatijoj kao "dvorac Zamanja". Kuæa je stara oko èetiri stoljeæa, a zajedno s njom izgorio je i niz kulturnopovijesnih vrijednosti iz doba Dubrovaèke Republike u kojoj se plemiæka obitelj Zamagna cijenila kao vizionarska i znanstvenièka. Tako je teolog i filozof Rajmond Zamagna (1587.-1644.) kao autor jeziène rasprave "Nauk za pisati dobro latinskim slovima rijeèi jezika slovinskog" preteèa iliraca. Bernard Zamagna (1735.-1820.) je èlan Rimske akademije, a kao uèenik Ruðera Boškoviæa i Rajmunda Kuniæa u spjevu "Echo" obraðuje akustièke, meteorološke i astronomske pojave. Poèeo na latinski prevoditi Gunduliæeva "Osmana", a u djelu "Navis aeria" piše o zraènom brodu pokretanom s èetiri aerostatièka balona, a koliko je bio poznat i cijenjen govori i podatak da ga je Republika u 79. godini života poslala papi Piju VI. radi rješavanja jednog spora. Kad je papa rekao da ne priznaje dubrovaèke diplomate, on ga je podsjetio: "Ali Vaša Svjetlost poznat æe Bernarda Zamagnu, Dubrovèanina", i misija je uspjela. Vatrenu stihiju su oko 6 sati pripadnici JVP "Dubrovaèki vatrogasci" ugasili. Istraga je u tijeku, a kao moguæi uzrok požara spominje se kvar na elektroinstalaciji.
Mia Rajner je obisla Mali Zaton 2001-ve i salje slike:
Kad god bi se nasla u blizini Dubrovnika odlazila bi u hodocasce Malom Zatonu. Pretpostavljam da nisam jedina i da mnoge vezuju za to mesto drage uspomene - iz raznih perioda i uzrasta… Ovoga puta sam ga posetila posle citavih cetrnaest godina i dok smo se vozili magistralom plasila sam se da li cu da ga prepoznam, da li se sve izmenilo. Ali, dok sam jos trazila tablu sa imenom odjednom sam prepoznala crkvicu, pa onaj cuveni restoran (koji se zvao "Orhideja," ako se ne varam, a sada se zove "Babilon"). Osim dva ribara koji su popravljali mreze, nigde zive duse - i na moje odusevljenje, sve je ostalo isto. Kao da je stalo u vremenu. Zamanja, pored koje je sad auto-camp, je bila zatvorena, ali se basta lepo videla preko onog zida pozadi (preko kojeg se preskakalo). Mlin je i dalje napusten i obrastao u trnje, i jedino je na Maloj plazi bilo manje plaze a vise betona… Odmah sam resila da tamo kupim kucu, preselim porodicu i postanem Malo-zatoncanka (?), ali - ni jedna kuca nije bila na prodaju…
Evo kako je izgledao pre pozara, bio je kamp (slike spolja i iznutra):
Ko se seća užine: kriška hleba i jedan paradajz?
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
HOME |
