Dan uoci jevrejske nove godine, praznika Pesaha, devetog septembra u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, u kojem se cuva ova dragocjena knjiga cudesne ljepote jos od 1894. godine, promovirano je Cetvrto reprint izdanje Sarajevske Hagade, ciji je izdavac "Svjetlost" iz Sarajeva. Nastala negdje sredinom 14. stoljeca u sjevernoj Spaniji (Saragosa?), vjerovatno kao svadbeni poklon za porodicu Elazar, na svoj put prema Sarajevu krece izgonom spanskih Jevreja, Sefarda, 1492. godine, da bi se preko Italije skrasila kod nas. Tadasnji vlasnici, porodica Koen, prodali su je, zbog zivotnih problema, tek osnovanom Zemaljskom muzeju.
Uz Sarajevsku Hagadu su vezane i sudbine nekih ljudi bez kojih danas ne bi imali ovu knjigu u Sarajevu. Poznat je vec od ranije onaj dio price kako su dva kustosa muzeja, Korkut i Petrovic, kada su nacisti u aprilu 1941. godine trazili da im se knjiga preda, ne trepnuvsi izjavili da im je zao sto ih je jedan njemacki oficir preduhitrio odnijevsi knjigu. Nije nikad dokazano da li su je sve vrijeme rata krili ispod poda jedne dzamije u okolini Sarajeva, ili u nekom vocnjaku, ili je drsko bila skrivena u samom muzeju pred nosem onih koji su je htjeli oduzeti. Kad je zavrsen rat, Sarajevska Hagada je ponovo ugledala svjetlo dana. Prije nekoliko mjeseci, dok je trajala NATO intervencija na Kosovu, kcerka pomenutog kustosa Dervisa Korkuta, koja je tamo zivjela, bila je sa kompletnom porodicom evakuisana u Izrael. Kcerki pravednika, kako Izraelci nazivaju one nejevreje koji su im pomagali u doba holokausta, vraceno je dobrocinstvo njenog oca. Jedna zivotna prica je tako sretno zaokruzena, ali ne i ona o tajnama koje jos uvijek krije sama knjiga i koje cekaju neke buduce istrazivace da ih odgonetnu.
Na kraju nesto o neiskoristenim sansama koje pruza promocija jednog ovakvog blaga. Zbunjuje nemustost bivsih i sadasnjih rukovodecih ljudi u Zemaljskom muzeju, kao cuvara ove kulturne vrijednosti i same drzave, da ne umiju iskoristiti nesto sto im je pruzeno na pladnju. Nije previse odluciti se za iskustva sa Hagadama u Becu i Washingtonu i prihvatiti vec vise puta ponudjenu pomoc od provjerenih institucija koje to znaju da rade. Inace, ne treba zaboraviti da Sarajevska Hagada nije pohranjena na nacin koji je maksimalno stiti od daljeg propadanja.
Samo za one sarajlije kojima je draga svaka lijepa vijest iz Sarajeva
Safet S. Sarajlic