Otprilike prije 14 mjeseci pomagao sam nekim nežidovskim profesoricama koje su tražile dokumente, te slike koje govore o riječkoj židovskoj općini i članovima.
Pošto su zamolile za pomoć predsjednika židovske općine, a on je delegirao mene pošto sam jedan od omladinaca i najviše se bavim židovskom općinom Rijeka od omladine. Ja san se zaista prilično potrudio prenašao nešto njima potrebnog materijala i dao tim šiksama (nežidovkama). Profesorice su pripremale izložbu, a od podataka koje su našle Židovska općina nije ništa dobila. Dugo sam razmišljao da to nije u redu da se svi bave holokaustom osim Židovi, i odlučio da napišem projekt i osiguram novac da bi se mogao realizirati. No, da ne duljim one su bile glavni razlog, uz još neke, da počnem pisati projekt TOH.
Kao i svaki početak bio je težak, provodio sam dane u zgradi državnog arhiva u Rijeci ne bi li skupio materijal za izložbu. Slikajući stare dokumente i slike povećao sam arhiv Židovske općine Rijeka četiri do pet puta. Projekt sam pisao oko mjesec dana ali od početka sam znao što želim i što ću napisati. Od 15 natuknica nastalo je 5 poglavlja da bi napokon nastao ozbiljan projekt koji počinje uvodom, a završava zaključkom.
Pošto sam htio da mi Upravni odbor Židovske općine Rijeka potvrdi i dozvoli da napišem aplikaciju na natječaje stranih fondacija, projekt je bio točka na dnevnom redu i prošao je uz napomenu predsjednika "ne dopuštam da općina da makar i jednu lipu za projekt".
E tu počinje "borba na život i smrt" tada omladina
sama prevodi cijeli projekt uključujući troškovnik na engleski jezik. Nakon kontaktiranja Ane Lebl iz Splita šaljemo projekt u Francusku gospodinu Yechielu Bar Chaimu koje me zove u Zagreb na ručak i kaže mi da je oduševljen projektom te da je vrlo dobar i važan.Za ovaj trenutak mogu reći da
je bio prekretnica jer englesku verziju projekta šaljem u Englesku fondaciju da nam odobre novčanu donaciju, a mjesec dana prije poslano je u HolandijuNakon aplikacije čekalo nas je čekanje od nekoliko dugih mjeseci. Svaka minuta se činila kao sat, svaki sat kao dan, svaki dan kao tjedan, svaki tjedan kao mjesec, a mjesec kao godina. Nakon 4 mjeseca
došao je mail da su nam odobrena određena sredstva u nizozemskoj fondaciji, a nakon 5 mjeseci i iz britanske fondacije. Konačno smo znali da smo našli dovoljna sredstva da realiziramo naš projekt.Sad je projekt postao jako ozbiljna stvar i moralo se realizirati, ili vratiti novac i ispričati se ili ne realizirati i osramotiti se .... Mi smo naravno odlučili nastaviti tradiciju židovske općine Rijeka i realizirati projekt i staviti europskoj židovskoj zajednici na znanje da Riječani nisu lijenčine i da su sposobni sve napraviti po čuvenom motu "ĆEMO STORIT" zaboravih reći da mi uvijek slijedimo na[ moto "krepat ma ne molat".
Malo po malo skupljali smo dokumente na hrpu te slagali priču i ekipu koje će realizirati izložbu. Tim je bio sačinjen od mene kao koordinatora, Jolande koja se bavila stavljanjem priče u povijesni kontekst, Saša je radio grafički dizajn izložbenih panoa, Senko je tiskao pripremljene panoe na platno. Osim njih bilo je još dosta omladinaca koji su pomogli kad i kako su mogli. Izložba je zamišljena kao putujuća tako da će platneni posteri puno olakšati transport.
Izložba se sastoji od 15 panoa koji kronološki prate pojavu Židova na području Rijeke od prvih pojavljivanja i privremenog nastanjivanja 1441 do 1781 kad je službeno osnovana Židovska općina Rijeka što dokazuje kopija originalnog dokumenta iz 1781 koja im osigurava sva građanska prava kao i svim ostalim nacijama. Izložba nakon toga prati zajednicu sve do početka holokausta i malo poslije njega.
Uz panoe izložba je obogaćena
i poboljšana sa 6 prezentacija. Prezentacije sadrže 5 kategorija povijesnih dokumenata: popisi članova ŽoR iz 19 st., statut Židovske općine Sušak, knjiga kvesture, Židovske općine Sušak, prezentacija dokumenata iz Židovske škole.Posjetioci su bili oduševljeni sa dvije specijalne prezentacije, a one sadrže virtualni 3D model velike riječke sinagoge srušene u drugom svjetskom ratu, jedna prezentacija crta sinagogu sloj po sloj (od prvih kontura do 3d cjelovitog objekta; duga radi morfozu današnjeg stanje mjesta na kojem je ponosno stajala sinagoga i stambenu zgradu koja je sad tamo pretvara u sinagogu u punom njezinom sjaju.
Da bi pokazali da je prije drugog svjetskog rata bio vrlo aktivan i religijski i svjetovan život Židova u vitrine smo izložili razne religijske i stručne knjige pisane na hebrejskom pismu i jeziku.
Izložba je otvorena 11. 05. i trajala je do 25.05., otvaranje je bilo vrlo posjećeno od većinom poznatijih Riječana kojima smo se odužili sa fenomenalnim predavanjem Željka Karača o velikoj aškenaskoj Riječkoj sinagogi izgrađenu pod utjecajem Maurskog stila.
Otvaranje je medijski popraćeno od dvije televizije, tri
novinske kuće i nekoliko web portala.Izložba je od početka
bila namijenjena školskoj populaciji da nauče nešto o Holokaustu i o Riječkim Židovima. Nakon zatvaranja izložbe koja je brižljivo spremljena za sljedeće otvaranje mogu slobodno reći da je bila korisna u više područja. Prvo je obilježavanje JOM HAŠOAH (dan kada se Židovi prisjećaju Holokausta), drugo što se omladina okupila oko nekog cilja nakon puno godina, treće je to što smo uspjeli kreirati najpotpuniju i multimedijsku priču o židovskoj općini Rijeka od njezinih korijena do danas. Posljednje, ali ne i najmanje važno područje, je to što smo uspjeli educirati mlade a i starije o veoma aktivnom životu i radu židovske općine pogotovo prije drugog svjetskog rata, a i poslije; najprijed projekt 30 godišnji ugovor sa Kozalskim grobljem i stavljanje Židovskog groblja na Kozali pod spomeničku baštinu.Nadam se i vjerujem da će naša omladina postati još više bliska i da će zajedno inicirati još ovakvih ili boljih projekata jer ova Židovska zajednica ima službeno kontinuitet od 225 godina i mi ne možemo i nećemo dopustiti da se kontinuitet na broju 225 zaustavi nepovratno.
Predsjednik omladinskog kluba Židovske opčine Rijeka
Filip Kohn
