Miriam Steiner Aviezer

SPASAVANJE LJERKE

Ljerka Goranic zivjela je u Zagrebu. Bila je udata za Dragutina Mikaca. Iako  je njen muz bio katolik, nije formalno promjenila vjeru iz postovanja pre-ma roditeljima, poboznim Zidovima.  Taj brak nije bio dugog  vijeka. Ljerka i Dragutin su se rastali.

Kad su 10. aprila 1941. godine Njemci usli u Zagreb  i poceli progoni Zidova, Ljerka je morala da napusti svoj stan. Izbacena je sa posla i preselila se kod roditelja. Ljerkin otac, poznati veterinar, znao je da ce sigurno biti medju prvima kojeg ce odvesti. U zelji da spase kcerku predlozio joj je da se pokrsti.  "Tvoja mama i ja mislimo da bi mogla da se spasis ako se pokrstis. Bog ce nam oprostiti. Mi zelimo da ostanes u zivotu", rekli su.

"Tata, jesi li siguran da to zelis?"

On je pogledao svoju kcerku sa dubokom tugom u ocima i nije  nista vise rekao.

"Uvjek kad se setim tog trenutka briznem u plac", napisala je Ljerka. "Znala sam da ce mu biti jako tesko da me vidi  da idem u crkvu. Iako sam se pokrstila, u srcu sam ostala Zidovka i nova vjera je bila za mene samo sredstvo da prezivim."

Ljerka se oprostila od roditelja, koje nikada vise nije vidjela i obratila se prijateljici Idi Obradovic sa molbom da predje da stanuje kod nje. Ida je morala da se konsultuje sa svojom sestrom  Olgom. One su bile porijeklom iz Srbije, progonjene. Idina sestra je izbacena sa posla. No ipak su prihvatile Ljerku, koja je bila tada bez krova nad glavom i tri zene su djelile ono malo sto su imale i vodile zajednicko domacinstvo. Protuzidovski zakoni zaostreni su i kad se pojavila odredba koja zabranjuje davanje utocista Zidovima, Ljerka, osjetivsi da stavlja svoje prijateljice u opasnost, odlucila je da ih napusti. Bilo je to 1942. godina, kad su bili progoni Zidova u jeku, potrage i hapsenja su vodjena intenzivno i svaki Zidov bio je u opasnosti.

Ljerka je iznajmila sobu u kuci Cedomira Bauera, udovca koji je zivjeo sa svojim sinom Brankom u Zagrebu. Ljerka je pokazala iskaze po kojima  se   vidjelo da je Hrvatica, katolkinja. Po znacajnom pogledu  gazde mogla je da shvati da on zna tko je ona u stvari, ali mu to nije smetalo. Kasnije je videla da u toj kuci ima Zidova.

Jedne noci, krajem 1942, upali su u kucu Bauera ustase i odveli Zidove koji su tamo zivjeli i zapretili Baueru da ce ista sudbina da snadje i njega ako im bude davao utociste i nadalje. Ljerka je sa suzama u ocima posmatrala kroz zaluzine kako odvode njene susjede. Odlucila je da otkrije gazdi da je i ona Zidovka.

"Znao sam od prvog trenutka da ste Zidovka i spreman sam da uzmem na sebe taj rizik i zadrzim vas".

Njegov sin Branko, tada student medicine, bio je zadovoljan ocevom odlukom i odmah se dao na posao, pripremivsi plan bjega za Ljerku, ako bude potrebno.

"Branko je  bio uvijek pripravan, ako moram da bjezim, da me prebaci do partizana. On je pomogao i mojoj prijateljici Miki Ganer, kada je pustena iz bolnice i nije imala kuda da ide. Sakrio ju je jedno vrijeme i onda prebacio u partizane"

1944. godine netko je  potkazao Ljerku i ustase su dosle da je odvedu. Njeni dokumenti, koji pokazuju da je Hrvatica katolicke vjere, nisu pomogli i ona je odvedena u ustasko redarstvo. Cedomir Bauer koji nije bio kod kuce u tom trenutku, saznavsi za njeno hapsenje odmah je otisao u policiju da dokaze da je njegova stanarka Hrvatica, a ne Zidovka. Pregovaranje je dugo trajalo i Bauer je htjeo spreciti da pocnu da istrazuju Ljerkino porijeklo kojim bi otkrili istinu. Srecom je usred tih pregovora usao u sobu Bauerov  skolski kolega koji je utjecao na istrazitelje  i Ljerka je pustena.

  Posle rata Ljerka se doselila u Izrael, a kasnije u London. Cjelog  zivota odrzavala je vezu sa Cedomirom i Brankom Baureom, poznatim filmskim rediteljem. U svojoj izjavi Jad Vasemu (na engleskom) pisala je: "A Friend in need is a friend indeed"