Pismo koje je poslano pre desetak dana na adresu JOB ali,na zalost, bez odgovora. U medjuvremenu sam otkrio ovu vasu stranicu i evo citam sve redom iako nikog od vas ne poznajem. Pozdrav mojem dragom Jevrejskom narodu Ovo je, mozda, malo neobicno pismo i ja, stvarno, ne znam kako da ga napisem. Rodjen sam i odrastao u mestu u kojem je zivelo nekoliko Jevrejskih familija jos pre mog rodjenja. Nikada nisam uspeo da saznam nesto poblize o njima, sem da su nestali u pogromima drugog svetskog rata. Danas sam i ja sa svojom porodicom izbeglica i, na zalost, vise se nikada necu vratiti svojoj kuci, pa ni imati vise priliku da se raspitam o sudbinama ljudi koje nikada nisam upoznao, a cije sam tragove prisustva osecao jos od svojih mladih dana kada je u meni pocelo interesovanje za Jevrejski narod. Ne mogu danas da objasnim kako i zasto je pocelo to interesovanje. Oduvek sam voleo da citam i mozda su cinjenice da je vecina poznatih ljudi iz bilo koje oblasti jevrejskog porekla, da su uspevali vise nego bilo ko drugi tamo gde su se trazile izuzetne intelektualne sposobnosti, da su jedini opstali od svih antickih naroda, tragicna i istovremeno velicanstvena sudbina Jevrejskog naroda ... i mogao bih tako da redjam u nedogled ali mozda je najblize objasnjenju, umesto svih ovih razumskih razloga, da me je vukla neka neobjasnjiva sila osecaja pripadnosti Velikom narodu Jevreja. Svoje poreklo u poslednjih nekoliko generacija ne mogu da vezem za jevrejsko ali, ko zna.. I tako sam citajuci, posto sam jednostavno gutao sve sto bi mi doslo pod ruku, a imalo bilo kakve veze s Jevrejima, prvi put u zivo upoznao jednog Jevreja na povratku iz Pariza za Nemacku, 1987 godine. Moja pokojna sestra je znajuci za moju strast za Jevrejima, obratila se starijem bracnom paru koji su medjusobno pricali cas ruski, cas nemacki i rekla "Moj brat zna ruski i hteo bi da razgovara s vama." Gospodja je preselila svog prijatelja na drugo sedalo i dala mi priliku da uzivo posmatram i razgovaram sa jednim Jevrejem. Bio je to trenutak koji sam cekao vise od 10 godina. Ne znam kako to mozete da shvatite ali bilo je upravo tako. Mojem uzbudjenju nije bilo kraja, napokon susret sa Covekom-Bogom. Iskoristio sam priliku da upitam mnogo toga sto sam zeleo. Pokazalo se da sam bio cak i bolje upucen u neke stvari iz istorije i religije i ...., dama je bila zbunjena mojim "znanjem" i pitala me jesam li i je Jevrejin. Odgovorio sam da nisam i nastavio da je bombardujem pitanjima na koje cesto nije umela da odgovori. Nakon pola sata razgovora upitala me jos jednom da li sam Jevrej. Ponovo sam isto odgovorio. Razgovor se nastavio na isti nacin, a onda me je Rut (Freund) prekinula i upitala zasto ja krijem da nisam Jevrej. Rekao sam da na zalost nisam i da mi je velika zelja da jesam Jevrej... Ostala je zbunjena (mozda kao i vi ako jos uvek citate ovo pismo). Zivela je u Izraelu i dopisivali smo se do pocetka rata u Jugoslaviji. Kad god sam posecivao neki grad, najpre sam trazio Jevrejsko groblje i provodio ceo dan citajuci imena na spomenicima i prepustajuci se saosecanju prema svim tim nestalim ljudima, snazno osecajuci pripadnost i unutrasnji zov koji me zadrzavao i davao mojoj fantaziji neopisivu realnost. Mogao sam da osetim svaku od tih dragih nestalih osoba. Sve procitano i vidjeno u dokumentarnim filmovima verovatno mi je pomagalo da sam u mislima stvarao slike njihovih zivota i sudbina. Posle sam u Nemackoj gledao na desetine dokumentarnih televizijskih emisija o Jevrejima koji su preziveli drugi svetski rat........Nezaboravne sudbine. Potresno i velicanstveno. I danas citam sve sto nadjem o Jevrejskom narodu. Mogu vam reci da sam odavno izostrio nekakav instinkt za Jevreje pa ih nepogresivo pronalazim sakrivene iza cesto nemackih imena i prezimena. Jos davno sam poslao pismo Drustvu Jevrejsko - Srpskog prijateljstva sa recimas podrske i zeljom da budem clan ali mi gosp. Mandic nikada nije odgovorila. Inace, volim da slusam starije ljude dok pricaju. Kad bih samo poznavao nekog, ..., nikad mi ne bi dosadilo... Ne umem ja ipak da opisem to sto osecam i sto me vuce k vama. Evo me danas zivim u Norveskoj. Upravo sam pogledao dokumentarni film o najnovijem istrazivanju slucaja izdaje porodice Frank (Dnevnik Ane Frank). Cesto svojoj deci i supruzi pricam o Jevrejima. Prepricavam knjige, filmove. Danas mi pada na pamet nesto sto odavno zelim, a mozda mi vi mozete pomoci. Voleo bih da nabavim (kupim), ako postoji, video verziju dok. filma "Shoah" - Claude Lanzmann (mozda FEST 1985 -6.), sa titlom na srpskom. Film je tuzna i velicanstvena freska jevrejskog stradanja i zeleo bih da ga pokazem porodici i prijateljima. Ja se nadam da cete mi vi pomoci. Izvinite na ovakvoj opsirnosti ( jer, toliko bih toga zeleo da pitam i cujem...) Srdacan pozdrav iz Norveske Dusan Radulovic d-radul@online.no