Ljubav

Gledajuci stare slike setila sam se "cuvenih" ljubavnih parova sa letovanja.
Secam se nekih nerazdvojnih, zaljubljenih, barem za to leto,
sto su obelezavali smenu svojim prisustvom, i ljubavi.

Predlazem da svi koji se sete takvog para ili sebe u paru sa...
posalju njihova imena, pa da napravimo na ovoj strani jedan lep kolaz za uspomenu.
Ili anegdotu u vezi toga, a moze i sliku.

Evo ja se secam Ivice i Venecije, Ljube i Melite, Igora i Ranke, Vesne R. i Sosbergera, Braneta i Tamare...
Zoran Rikov +Vanja Carin, Ljila +Jojo Kabiljo, Verica Singer+ Pedja Ejdus, Dusko i Murci,
Juca i Misko Lukic, Mira Laufer+ Ognjen Kraus, Likica+Alba, Bruno+ Slobodanka Petrovic, Mosko+Ina... Dina i Julio, Zlata i Raka, Zvezdana i Dejan, Dubravka i Paja, Gracijela i Cadik, Caca i Ivan Blajer, Vedrana i David

Predpostavljam da je vec toliko vremena proslo da smo dovoljno
"omatorili", da ce nas ove uspomene samo nasmejati i razveseliti.
Pozdav
Rut

BALADA O HANI SARAJEVSKOJ

(iz" Zakašnjele zbirke" Ljube Rubena Weissa)

...........

Ljubio sam Hanu ljubavlju starog panja što gori.

Zalud sam joj čitao stihove:

"Neka me cjeliva cjelovima usta svojih,

jer nježnosti su Tvoje sladje od vina.."

židovske mudrosti iz tri tisuće godina:

o domu i porodici,o stidu i slobodi,o ratu i miru.

Svijeće za šabat smo palili,

halu i svjetlost blagoslivljali,

dimljenu ribu jeli i karmelsko vino pili,

posjećivali predavanja na židovske teme.

Nosio sam joj knjige i novine,

bosanski lokum i druge slatkiše;

birao kazete za noćne vožnje,

snijegom zametenim bečkim ulicama,

vodio na JOHAN STRAUSS,

u dunavskom kanalu usidren,

u PENTU slušati Marka Novosela,

na dobrotvorne priredbe u HILTON.

Udvarao joj maštovito,ponekad stereotipno,

krao poljupce-rodjačke, čestitarske, za dolaske i odlaske;

ona je pričala,pričala i pričala,

ne rekavši mnogo,pogotovo ne jasno-

s osjećajima gdje smo?!?

Nosio sam joj cigarete i čokoladu,

sir i orahe,krumpire i papriku,

sve najbolje što se nadje u rodnoj mi Slavoniji,

tražio stroj za pranje rublja po Beču,

obilazeći i periferiju,

pomagao u cjenkanju i još koječemu.

Obilazili smo Kahlenberg i Leopoldsdorf,

peli se na kule i vidikovce,

tražili za nju mir izgubljen u Sarajevu.

Voljan sam bio,za njenu ljubav, uza sve rizike,

do Miljacke otići, pomoći naše u "La Benevolenciji"-

Nije mi vjerovala, sebi još manje,

sumnjičava prema solidarnosti i tradiciji.

A znao sam da nije "kamen, drvo, riba".

Čekao sam da se javi telefonom i pita:

"Šta ima..?"

Njen glas bih prepoznao kao jedan od tisuću,

i oči ponekad umorne, duboke,

ruse kose kao "stado kozje"

zube sjajne s dva prednja nakrivljena,

put tamnu, obraze meke, usne nikad ružom urešene.

Hana,kao i Pere Zubca Svetlana,

nije to htjela, mogla, znala, smjela, umjela,

Adonaj i vrag bi ga znao ZAŠTO?

Kada sam joj htio otkriti svoju tugu,

reći da me umara i iscrpljuje,

da tapkamo na mjestu i vrtimo se u krugu,

umjesto uboda rječju,

donio sam joj ružu žuto-crvenu.

Jevrejka izbjegla s Bjelava,

maše mi s vratiju svoje zgrade u Beču,

maše odlazećem.

U očima joj strah i - tajna!

Znao sam u šeher Sarajevu

Inu, Danijelu, Sanju i Havu,

poznavao Saru, Tildu, Lajlu i Hanu.

(Beč, 2-3.12.1993.)