Ljubav    

 

Gledajuci stare slike setila sam se "cuvenih" ljubavnih parova sa letovanja. 
Secam se nekih nerazdvojnih, zaljubljenih, barem za to leto,
sto su obelezavali smenu svojim prisustvom, i ljubavi.


Predlazem da svi koji se sete takvog para ili sebe u paru sa...
posalju njihova imena, pa da napravimo na ovoj strani jedan lep kolaz za uspomenu.
Ili anegdotu u vezi toga, a moze i sliku.


Evo ja se secam Ivice i Venecije, Ljube i Melite, Igora i Ranke, Vesne R. i Sosbergera, Braneta i Tamare...
Zoran Rikov +Vanja Carin, Ljila +Jojo Kabiljo, Verica Singer+ Pedja Ejdus, Dusko i Murci,
Juca i Misko Lukic, Mira Laufer+ Ognjen Kraus, Likica+Alba, Bruno+ Slobodanka Petrovic, Mosko+Ina...  Dina i Julio, Zlata i Raka, Zvezdana i Dejan, Dubravka i Paja, Gracijela i Cadik, Caca i Ivan Blajer, Vedrana i David

Predpostavljam da je vec toliko vremena proslo  da smo dovoljno
"omatorili", da ce nas ove uspomene samo nasmejati i razveseliti.
Pozdav
Rut

  BALADA O HANI SARAJEVSKOJ
        (iz" Zakašnjele zbirke" Ljube Rubena Weissa)
...........
Ljubio sam Hanu  ljubavlju starog panja što gori.
Zalud sam joj čitao stihove:
"Neka me cjeliva cjelovima usta svojih,
jer nježnosti su Tvoje sladje od vina.."
židovske mudrosti iz tri tisuće godina:
o domu i porodici,o stidu i slobodi,o ratu i miru.
Svijeće za šabat smo palili,
halu i svjetlost blagoslivljali,
dimljenu ribu jeli i karmelsko vino pili,
posjećivali predavanja na židovske teme.
Nosio sam joj knjige i novine,
bosanski lokum i druge slatkiše;
birao kazete za noćne vožnje,
snijegom zametenim bečkim ulicama,
vodio na JOHAN STRAUSS,
u dunavskom kanalu usidren,
u PENTU slušati Marka Novosela,
na dobrotvorne priredbe u HILTON.
Udvarao joj maštovito,ponekad stereotipno,
krao poljupce-rodjačke, čestitarske, za dolaske i odlaske;
ona je pričala,pričala i pričala,
ne rekavši mnogo,pogotovo ne jasno-
s osjećajima gdje smo?!?
Nosio sam joj cigarete i čokoladu,
sir i orahe,krumpire i papriku,
sve najbolje što se nadje u rodnoj mi Slavoniji,
tražio stroj za pranje rublja po Beču,
obilazeći i periferiju,
pomagao u cjenkanju i još koječemu.
Obilazili smo Kahlenberg i Leopoldsdorf,
peli se na kule i vidikovce,
tražili za nju mir izgubljen u Sarajevu.
Voljan sam bio,za njenu ljubav, uza sve rizike,
do Miljacke otići, pomoći naše u "La Benevolenciji"-
Nije mi vjerovala, sebi još manje,
sumnjičava prema solidarnosti i tradiciji.
A znao sam da nije "kamen, drvo, riba".
Čekao sam da se javi telefonom i pita:
"Šta ima..?"
Njen glas bih prepoznao kao jedan od tisuću,
i oči ponekad umorne, duboke,
ruse kose kao "stado kozje"
zube sjajne s dva prednja nakrivljena,
put tamnu, obraze meke, usne nikad ružom urešene.
 
Hana,kao i Pere Zubca Svetlana,
nije to htjela, mogla, znala, smjela, umjela,
Adonaj i vrag bi ga znao ZAŠTO?
 
Kada sam joj htio otkriti svoju tugu,
reći da me umara i iscrpljuje,
da tapkamo na mjestu i vrtimo se u krugu,
umjesto uboda rječju,
donio sam joj ružu žuto-crvenu.
Jevrejka izbjegla s Bjelava,
maše mi  s vratiju svoje zgrade u Beču,
maše odlazećem.
U očima joj strah i - tajna!
 
Znao sam u šeher Sarajevu
Inu, Danijelu, Sanju i Havu,
poznavao Saru, Tildu, Lajlu i Hanu.
   
        (Beč, 2-3.12.1993.)