Šabat u Beogradu

Na izlasku iz Zagreba Vatroslav je u ime svih nas rekao molitvu za put, pa smo, iako nas je cijelim putem pratila kiša, ipak vjerovali da će prestati kišiti, a jutro osvanuti sunčano. Vjerovali ili ne, upravo tako je i bilo. Osim što nam je planove malo pobrkao ulazak u Beograd koji je trajao preko sat vremena (tko misli da je u Zagrebu doživio prometni krkljanac, jako se prevario), sve ostalo je do poslijednjeg detalja bilo sjajno, razumije se, najviše zahvaljujući našoj Sonji koja je ovo putovanje zamislila, organizirala i ništa nije prepustila slučaju.

Nakon što smo se smjestili u hotelu Palace, odšetali smo na službu. Dočekala nas je puna sinagoga: osim Beograđana, s nama su došli provesti Šabat i članovi zajednica iz Novog Sada, Zrenjanina, Zemuna, Poreča, a bili su tu i polaznici međunarodnog omladinskog seminara.

Zahvaljujući „triju“ – Rabin Isak, kantor Stefan i Marko, služba nije bila samo šabatna molitva na sefardski način, nego prekrasan koncert.

Večerali smo i družili se u restoranu koji se nalazi u zgradi sinagoge. Oko nas su se igrala djeca rabina Isaka i rabina Kotela.

U međuvremenu je kiša prestala padati i čitavu smo večer šetali Beogradom: Knez Mihajlova, Trg Republike, Narodno pozorište, Skadarlija, Terazije ....

Subota je osvanula sunčana i za ovo doba godine topla, pa smo između službi uživali u šetnjama i druženjima.

Tzv. strani kapital i ovdje je nahrupio sa svih strana: u banke, hotele, poslovne zgrade, benzinske pumpe i koješta drugo, naglavačke uletio Zapad na taj strašni Istok! Shvatila sam i zašto su pametne bombe – pametne: Amerikanci su prvo s njima bombardovali atraktivne lokacije, a onda ih tako srokane jeftino kupili; npr. par tisuća kvadratnih metara na Dedinju za džabe. Za razliku od njih, Japanci su učinili nešto drugo: poklonili su autobuse i ostavili u gradu svog čovjeka da nadzire peru li ih redovno jer ako to ne budu činili, uzet će ih natrag. Tako sad čisti žuti autobusi kruže gradom.

Inače, saznali smo da je vikendima Beograd prepun Slovenaca i Hrvata koji dolaze uživati u nacionalnoj kuhinji i noćnim provodima. Masovno odsjedaju u hotelu Balkan (da li zbog Čolićeve pjesme ...hotel Balkan rano ujutru, al' ti više nisi tu, ....u hotel Balkan se vraćam u snu .... ili nekih drugih balkanskih veza i snova, pitanje je sad?). Zaista se stječe dojam da grad nikad ne spava. Ili spava „u smjenama“ jer netko je uvijek budan, pa pjeva ulicom usred noći, dovikuje se s nekim, smije, banči. Ulice su pune ljudi. Čak i knjižare rade do ponoći. Da ljudi zaista u pola noći kupuju knjige, uvjerili smo se i sami u jednoj od mnogobrojnih knjižara u Knez Mihajlovoj.

Raznim mućkalicama, vješalicama, urnebesima, prebrancima, projama, šopskim salatama, orasnicama i ... tko će pamtiti čemu sve ne, nismo ni mi mogli odoljeti, pa smo s beogradskim prijateljima subotnju večer proveli u restoranu „Zlatar“ i uz obilje ukusnih jela uživali u obilju dobrih starih starogradskih pjesama uživo.

U nedjelju ujutro smo posjetili Jevrejski muzej, popili kafu i proćaskali s našim domaćinima u zgradi Jevrejske opštine, a na povratku u hotel pogledali tek otvorenu izložbu slika Amadea Modiglianija u galeriji Progres.

Prije polaska za Zagreb, Marija i Davor Salom, koji su čitav vikend s nama bili od jutra do duboko u noć, poveli su nas u dvosatni obilazak grada našim autobusom. Sad u ulozi turističkog vodiča, Davor nam je tumačio i pokazivao grad: Dorćol, Sefardsko groblje, Slavija, Tašmajdan, Bulevar revolucije, Skupština, Zeleni venac, Dedinje, Banjica, Ada, obala Dunava i na kraju Kalemegdan. Sunce koje je zalazeći „zapelo“ za njega, podsjetilo me da je jednom davno na istom tom mjestu moj sin, tada dvogodišnjak, ugledavši ogromnu rumenu kuglu na zalasku, pružio ručice prema njoj i uzbuđeno uskliknuo: „Mama, daj 'optu!“ Uopće, mnoštvo je toga zaboravljenog izranjalo dok sam šetala Terazijama, jela lepinju s kajmakom, spuštala se na Zeleni venac ..., ali o tome drugom prilikom.

I tako je naše kruženje Beogradom završilo, pozdravili smo se sa sjajnim domaćinima Marijom i Davorom i krenuli za Zagreb.

Što još da vam kažem osim - bilo nam je mnogo lepo!

                                                                                 Dolores Bettini