Hor Braća Baruh
Kad smo zakazali promociju za četvrti juli nismo se sjetili da tog dana ambasada SADa ima prijem. Šalili smo se da su pravi oni koji dođu na promociju!! Iako je tog dana bila paklena vručina sve smo odradili kako smo zamislili. Piće i grickalice za koktel su tu, Nevenica i ja smo pjevajući pomeli salu (pa nemamo krunu na glavi kao neki!), stolice su bolje postavljene nego na Kolarcu!- zasluga Joce i Jovalekića, a cvijeće na sceni potsjeća (barem mene)na Sanremo iz nekih davnih dana. Pred sam početak koncerta skoro da kreće oluja. Ne bismo voljeli da ne bude publike! Na naše prijatno iznenađenje ima barem 130 ljudi. Znamo jer smo brojali programe. Opet iznenađenje, jako malo poznatih lica. Samo naši vjerni obožavatelji – Greberi, Baruhovići, Mikan i Zorica, Hanika i Miroslav, Ljuba. Toplo je oko srca kad vidiš poznate, a i lakše se pjeva. Ponosni smo što većinu publike ne prepoznajemo. Znači dobar glas o nama dovodi novu publiku. Tu su još i profesor Šepić, gospodin Mezei, državni sekretari iz ministarstva vera, kulture, dijaspore, izraelski konzul g-đa Mizrahi, brojni naši donatori koji su nam pomogli da ostvarimo veliku želju - učešće na festivalu Zimrija 2007.
Stefan se odlučio za neke od kompozicija sa samog CDa i po nešto novo. Lijepo zvuče premda nas je nešto manje nego na Kolarcu (ispitni su rokovi) kada je održan koncert Jerusalim od zlata. Ta muzika je poslužila da se uradi novi CD. Neke kompozicije su "live" izvođenje, a nešto je snimano u našoj svečanoj sali. Kratko sam se obratila publici, zahvalila donatorima i da ne bismo sami sebe hvalili pročitala nekoliko rečenica pohvale Vesne Kabiljo i Aleksandra Vujića, bivšeg Baruhovog dirigenta.
Kao i uvijek traži se bis, pa još jedan.... Gospodin dirigent i neki pjevači žure. Idu ljudi malo na zasluženi odmor. Nekoliko dana mora. Svi smo zaslužili pauzu jer već godinu dana neprekidno naporno i ozbiljno radimo. Osim intenzivnih, svakodnevnih proba imali smo niz nastupa. Došli smo u situaciju da ponekad neki nastup moramo odbiti, a čak smo odbili primamljivu ponudu za Španiju. Jednostavno ne možemo sve postići. Lijepo je biti tražen, samo to zahtijeva redovan, savjestan rad i dobar kvalitet, što se jedino može postići svakodnevnim probama, a to horiste baš i ne čini sretnim. Ipak mora se ispuniti procenat od 70% dolaznosti, u protivnom nisi na spisku za turneju.
Blago njima, oni će se barem neki dan odmoriti, a ja ću još čekati na moj Dubrovnik. Naime ja moram „utjerivati“ pare ukoliko mislim da putujemo . Mnoge institucije su kasnile zbog kašnjenja državnog buđeta tako da ih moram potsjetiti na date obaveze ili „šarmirati“ nekog novog donatora pošto se dešava da neko ne ispuni datu reč. Ali...uskoro će D Day – odlazak u Jerusalim. Jedva čekam da sjednemo u avion i da znam da je gotovo.
Koktel je poslužen u holu svečane sale. Gužva nikome ne smeta, a hladno piće prija svima. Čestitke, pitanja o turneji, prodaja CDa, osmijesi, komentari (uglavnom pozitivni).
Zadovoljni smo, ostavili smo još jednan trag, dokaz našeg rada – CD: Jerusalim od zlata.
Nadamo se da će ih biti još, a do tada kupite ovaj.
Bezanijska kosa
Neizdrživa, tropska beogradska vrućina. Pravimo se da nam nije ništa iako se oko nas asfalt topi. Nastup u Gerontološkom centru Bežanijska Kosa je drugi u našoj seriji humanitarnih koncerata u ovoj godini. Svi smo na okupu , pijemo hladna pića koja su ljubazni domaćini pripremili, oblačimo se na brzinu, raspjevavamo...U ime domaćina pozdravio nas je gospodin Mija Đokić predsjednik Hora Bežanijske kose. Ja glumim voditelja i ad hoc smišljam najavu. Sala je velika ali ne i akustična. Nisam sigurna kome je teže publici ili nama ? Svejedno svi se topimo. Ovo nam dođe kao neka mala generalna pred skori put u Izrael. Nižu se kompozicije, Jeca lupa po starom raštimanom klaviru....ali bolje nema. Čuju se Hora, Hava, Mayim, Kimicion, Adio Kerida,itd. Hor i pored vrućine izgleda“horski“ – crne plišane suknje, nove crvene majice(i one su dio pripreme za Izrael jer su kratkih rukava), nisu stavili nakit – ali oprostiću im jer su u cipelama i crnim čarapama!! Na sto stepeni! Ma sve su nam to pripreme za Izrael iako izgleda da je sada ovdje toplije.Muškarci su klasično elegantni, crno bijelo, ali bez kravate. Briše se znoj i pjeva sa srcem, a ja pokušavam reći puno sa malo riječi. Bliži se kraj, ali publika kao i uvijek traži bis. Jedan bis, pa još jedan. Ipak moramo staviti tačku. Spašava nas ljubazna gospođa Zorica koja nam je u ime svog Centra uručila zahvalnicu i lijep sviječnjak. Poželjela nam je puno svjetlosti na našem putu u Jerusalim ali i dalje. Naravno da nam je drago, ali ipak žurimo da tražimo spas od vrućine. Još jedan striptiz pored pozornice, hladna voda i užareni autobus do centra. Nadamo se da smo i ovog užarenog popodneva unijeli malo radosti u srca svih koji su nas slušali. Mene su ta lica ponovo asocirala da i moje godine lete. Ovaj dom i ne izgleda tako loše, a valjda ću imati vezu kod Braće Baruh pa će nam češće držati koncerte!!! Šalim se, ali u životu je sve moguće.