U sklopu Dana evropske verske kulturne baštine Ministarstvo vera organizovalo je niz večeri sa različitom tematikom. Srijeda je bila posvećena horovima. Na Kolarcu u prepunoj sali nastupaju katolički, pravoslavni i jevrejski hor. Taj redoslijed je tako javljen pa se stoga Baruh za scenu spremao polako. Ima vremena, nastupamo posljednji.
Ali...iznenađenja su uvijek moguća. Sasvim slučajno, u posljednjem trenutku čula sam u prolazu da Hor Braća Baruh prvi izlazi na scenu. Uspaničeno provjerim sa organizatorom, gospođom Nevenom (pomoćnik ministra) koja je potvrdila moje saznanje i obećala da će najavu govoriti polako!! ne shvatajući da neformalno odjeveni Baruhovci nemogu izvršiti metamorfozu za pet minuta i da je najbolje da krene drugi hor, pa tek onda mi. Stuštim se u podrum (čitaj garderobu) i Baruhu objavim „sretnu vijest“ koja ih je naravno veoma usrećila!. Tko zna iz kog razloga drugi hor nije pristao pa sam gurajući nepoznate horiste, neka im kad su takvi, ponovo sletila u podrum, da ih ubrzam (kao da to može). Ipak smo, i pored sve frke, trke bili najljepši i najbolji. Još jedan dokaz da je Hor Braća Baruh neuništiv. Publika je sa oduševljenjem pozdravila izvedeni program – jevrejska tradicionalna muzika. Vedro, čisto...ma krasno. Čulo se i poneko bravo, a lično sam vidjela da je kompozitor A. Vujić glasno aplaudirao uz povike bravo. Zadovoljna bacim pogled na (posuđeni) program koji sam prvi put vidjela. I gle čuda – svi izvode duhovnu muziku. Još jedna greška organizatora. Skoro da sam se zapitala da li je sve slučajno. Rečeno nam je da nema posebnih zahtjeva, program koji obično izvodimo...
Na kraju krajeva ono što je važno je da je publika uživala i da je Baruh super pjevao.
Ministarstvo vera priredilo je uzuzetan događaj - stoga hvala što smo imali priliku da budemo dio toga.
Marlena Weinberger - Pavlović