Riječkoj ortodoksnoj sinagogi izgrađenoj 1930, 2008 život obnovljen i produžen
Put do obnovljene sinagoge i svečanog otvaranja
Od poslijeratnih vremena do druge polovice dvadesetog stoljeća članovi su odlazili svuda u svijet i broj članova se smanjivao, a zgrada sinagoga je zbog manjka sredstava bila u sve lo[ijem stanju. U devedesetim godina prošlog stoljeća kada je krov počeo prokišnjavati te je bila potrebna vrlo hitna intervencija, koja nas je konačno probudila i ponukala da iniciramo i u suradnji sa Gradom Rijeka realiziramo projekt fazne cjelokupne obnove Riječke ortodoksne sinagoge. Za potrebe tog projekta napravljan je konzervatorski elaborat.
Dok se pripremao projekt fazne obnove Riječke šul sinagoge; obavljena je još jedna hitna intervencija; a to je bilo zamjena većeg dijela elekrične instalacije., U proljeće 2005 završen je fazni projetkt obnove te se pristupulo realizaciji prve faze koja se odnosila na sakralni prostor koji je u biti najvažniji dio građevine i istovremeno srce. U principu zavjetni kovčeg je najsvetije mjesto u sinagogi i cijeloj zajdnici. Tijekom prve faze sve što je bilo drveno u singogi bilo je fumigirano da bi se uništili crvi koji uništavaju drvene klupe i ormare. Uređen je zavjetni kovčeg a za vrijeme uređivanja Tore su bile kod nas doma oko mjesec dana brižljivo spremljene. Osim drvenjarije u sinagogi su se obnovili prozori, svi stari prozori su bačeni a na njihovo mjesto stavljeni su novi; nakon prozora svi zidovi u sinagogi su prebojani bojama istog sastava i svojstva kao u originalnoj gradnji, Na kraju prve faze uređena su sva vrata.
U drugoj fazi obnove sređivala se fasada koja nije bila ni taknuta još od izgradnje. Fasada je bila u lošem stanju.Prije nego su počeli radovi na fasadi oko zgrade sinagoge postavljene su skele po kojima su se «fasadni» radnici verali kao majmnui.Oucali su originalnu žbuku negdje manje negdje više pazeći pri tome da ne oštete tri betonki oblikovana simbola Magen Davida i doprozornike od bijelog kamena. Prije nego li su ponovo obojili, morali su poravnati i glerati. Dio fasade od cigala se lijepo osvježio, brusila se cigla po cigla i nakon tako su se premazake sa zaštitinom sredstvom da ne bi propadale.
Finalna faza obnove bila je ipak najteža i najzahtjevnija zbog imperativa odvajanja balkona za žene od muškog dijela sakralnog-molitvenog prostora; dok će ženski dio postavljanjem staklene pregrade po cijeloj dužini balkona biti fizički odijeljen od muškog dijela a istovremeno su oba spojena istom zgradom sinagoge. Postavila se staklena prozirna pregrada da bi se ispoštovale odredbe konzervatora. Kad se postavila staklena pregrada od preko 1000 kg i da bi bila što bolje učvščena i da ni u kom slučaju ne bi pala prvo je napravljen okvir od drva oko cijele staklene pregrade. Debljina pregrade je više od 1 cm. Uređenje društvane prostorije osim staklene pregrade koja je bila najvažnija uključivalo je postavljanje parketa, stolova stolica i za članove i druženje, te danas neizostavni klima uređaji.
Nakon 60 godina od drugog svjetskog rata balkon ili galerija za žene prestala je biti skladište ili tavan i postala vrlo ugodna klimatizirana društvena prostorija u novo obnovljenoj Riječkoj sinagogi. U prostoru gdje se nalazila društvena prostorija spustili su strop i konačno se napravio pravi toalet (60 godina smo imali improvizirani toalet – za kojeg bi naši stariji sugrađani rekli «improviziran za vavik». Zadnji veliki zahvat a isto vremeno i zadnji dio zadnje faze, bio je sređivanje okoliša oko sinagoge , a nakon toga ostao nam je samo fine briefing.
Odlučeno je da se cijela površina dvorište koje je ograđeno betonskim zidićem na kojem stoji željezna ograda poploči granitnim kockama... Dakle između zgrade sinagoge i gospodarske zgrade odlučeno je da se postave originalne granitne kocke. Neke od kocaka su vršnjakinje sinagoge neke su starije a neke su i mlađe. Dvorište je popločeno granitnim kockama u nekoliko različitih boja, oblika, starosti, veličine i težineKorak po korak, dio po dio, faza za fazom došlo se do onih sitnica koje se rade na kraju. Te sitnice bile mali popravci i veliko čiščenje. Želim ukazati na još jednu posebnost ove sinagoge po kojoj je ona jedinstvena u Hrvatskoj. Ta posebnost je to da od gradnje do početka obnove 2004 nikad prije nije bila obnavljana, pa čak ni poslije drugog svjetskog rata Mogu sa sigurnošću reći da sinagoga poslije obnove izgleda odlično. Ako se mogu pjesnički izrati jednostavno se sjaji od svoje ljepote i kao da prkosi minulim vremenima.
Svečanost otvaranja Riječke ortodoksne sinagoge nakon obnove
Obnova Riječke ortodoksne sinagoge poduže je trajala i malo se rastegla ali niko se ne uzbuđuje zbog toga. Proslava otvaranja Riječke ortodoksne sinagoge trebala je biti čim bolje organizirana ne samo zbog nas nego da se svima što bolje odužimo. Prvo i najvažnije bilo je odužiti se svim donatorima; pri čemu je zaista nevažno da li su dali 100.000, 50.000, 25.000, 5.000, 1.000, 1 kunu ili svoju dobru volju, vrijeme, entuzijazam ili nesto sasvim deseto; glavno je da su pomogli. U obnovu ukupno je uloženo oko dva milijuna kuna. Prije nego pokušam dočarati tijek svečanosti otvaranja Riječke ortodoksne sinagoge napisao bih nekoliko zahvala ljudima i institucijama bez čije pomoći nikad ne bi uspjeli obnoviti Riječku ortodoksnu sinagogu. Zahvalio bih se Gradu Rijeci, Primorsko goranskoj Županiji, Ministatstvu kulture, Regionalnom konzervatorskom odjelu u Rijeci i rabinu Kotelu Da Donu. Od članova zahvalio bih našem predsjedniku Vladi Konu, Ireni Starčevič, Ranku i Nadi Špigl ,Darji Starčević, Vivian Špacapan, Rini i Eleni Brumini, Alexandru i Idi Fišer i svim ostalima entuzijastima koji su nam davali podršku.. Konačno je određen datum kad nema nikakvih praznika, nema Šabata i svi gosti židevske nacionalnosti mogu doći ako žele datum oji je određen je bio 28. 05. Datum se pokazao idealnim. Pripreme su počele ujutro 28. 05. Odrađivali su se poslovi koji su bili porebni za pripremiti sinagogu za otvaranje; otvorili smo sva troja ulazna vrata sinagoge širom kako bismo napravili propuh da bi se smanjila vručina. Sav trud je bio uzaludan jer je dolazak više od 160 ljudi rezultiralo nesnosnom vrućinom unutar sinagoge. Oko 14 sati dosli su ljudi iz kateringa da pripreme zakusku u klimazitizuranoj društvenoj prostoriji gdje se prije obnove nalazio balkon za žene. Meni je bio zadatak otići na autobusni kolodvor po sopranisticu Maju Vukoju koja je bila zadužena za kulturno – umjetnički program (pjevanje triju sefardskih pjesama). Uzbuđenje je svakom minutom raslo, a što smo bili bliži trenutku kad će početi ceremonija otvaranje postajalo je sve neizdržljivije. Pozvali smo na otvatanje četri rabina, a štoviše očekivali smo ih i sva četri su došla jedan po jedan iz 4 različa smjera. Prvi rabin koji je došao poslije drugog svjetskog rata i pogibije rabina tadašnjeg glavnog rabina Hrvatske Miroslava Shaloma Freibergera bio je rabin Kotel Dadon drugi poslije njega došao je Ariel Hadad glavni rabin Slovenije i kustos muzeja židovkse općine u Trstu. Malo kasnije došao je novi Glavni rabin Trsta David Isak Margalit i kao zadnji ali ne i manje važan, došao je prvi rabin koji je iz Hrvatske poslan na školovanje koje je nedavno zavr[io Lucian Moše Prelević.Sva četiri rabina bila su službeno pozvana.
Sa predsjednikom općine Rijeka četri rabina su dogovarali protokol i redosljed govornika. Dogovoreno je da kao naš prvi rabin govori Kotel Dadon koji je prvo pozdravio prisutne a onda rekao da je sa nama od početka obnove Riječke sinagoge koja je počela prije skoro 8 godina, te da zbog toga što je zajednica koja je izgradila sinagogu i koju smo nasljedili bila ortodoksna. Novi glavni rabin Trsta Isak Margalit rekao je da trebamo barem simbolički i tradicinolno održavati zajednicu kao takvu. Rabin Hadad drži da sinagoga treba živjeti kao u vrijeme svojih najboljih dana, a rabin Prelević također je iskazao zadovoljstvo obnovom i prenio pozdrave dr. Krausa. David Isak Margalit je bio vrlo iznenađen tekstom koji je sa Ha-kodeša pročitao da je prije 73 godine Židovska zajednica iz Trsta poklonila Aron Ha-kodeš Riječkoj Židovskoj zajednici. Pročitavši taj tekts rekao je da će Tršćanska zajednica nastaviti pomagati Riječkoj kao što je uvijek pomagala, a posebno će pomagati financijski uređivanje groblja. Posvetivši sinagu po tko zna koji put rabini su bili gotovi i došao je red na predstavnika ministarstva Republike Hrvatske gospodina Mimicu koj je kao predstavnik Ministarstva culture održao kratak govor u kojem je izrazio zadovoljstvo zbog obnovljene sinagoge i usput čestitao Židovskoj općini - Rijeka maloj ali vrlo aktivnoj Židovskoj zajednici što je skupila snage volje i zdravlja da do kraja izgura toliko tešku, dugotrajnu i kompliciranu obnovu, tako važnu za Riječku pa i ostale Židovake zajednice u Hrvartskoj. Nakon što su se izredali svi govornici započeo je kulturno umjetnički program. Sopranistica Maja Vukoja izašla je i predivno otpjevala tri sefardske pjesme. Bile su to Durme durme, Asherico de quince anos te najljepša i dobro poznata Adios kerida. Posjetioci su bili oduševljeni Majinim pjevanjem i govorili da je zvučala kao božanski glas. Neki su također govorili da su ih prolazili trnci dok je pjevala. Kad je otpjevala 3 pjesme publika je priredila ovaceiju mahnito Maji oduševljeni njenim pjevanjem. Moram Vam iskreno reći da su svi organizatori iz naše male zajednice bili vrlo zadovoljni dolaskom na otvatanje Riječke ortodoksne sinagoge poslije obnove. Na svečanosti otvaranja smo potukli naš tekord posječenosti dogadjanja u sinagogi. Posjetioci su bili iz vrlo razlićitih dijelova društva i to djelom iz Židovskog svijeta u Hrvatskoj, zatim predstavnici skoro svih vjerskih zajednica iz Rijeke i Primorsko-goranske županje, nešto povjesničara i povjesničara umjetnosti, a bilo je i nekoliko profesora povijesti iz srednjih škola i fakulteta; od ljudi čije prisustvo bih istakao su gospođa Gordana Grčič iz konzervatorskog ureda, gospodin Vlado Bralić, arhitekt koji je projektirao obnovu Riječke sinagoge, Ana Lebl članica Židovske općine Split i drugi; onima koji se nisu našli na ovom popisu a imaju mišljenje da sam ih trebao uvrstiti, iskreno se želim ispričati. Na kraju bih htio skrenuti pažnju na dvije stvari a to su da je svečanost otvaranje Riječke ortodoksne sinagoge bila više nego dostojna povijesti židova u Rijeci koja se proteže pet stoljeća unazad, a druga stvar je to da je brojem od više od 160 posjetioca skoro dostignut ukupni originalni kapacitet sinagoge. Sve u svemu otvorenje je bilo odlično i nažalost neće se moći ponoviti tako brzo. Pogotovo ne sa ovakvim skupom posjetioca, a bili su to predstavnici skoro svih svjetskih religija puni pozitivne energije.
Filip Kohn |