Gesher 2004 - Lepenski vir

Mislim da nista organizatori ne mogu reci nego da se ponose onim sto su uradili. Najbolji komentari su u stvari komentari porodica oji govore za sebe. Evo neih:

Dragi prijatelji,

Preneću vam svoje utiske sa Gesher-a u Lepenskom Viru. Moja porodica se predivno provela. Organizacija je bila na najvišem nivou, programi odlični i uskladjeni.

Upoznali smo roditelje dece, koja takodje kao i naša idu u Sarvaš i učestvuju u radu klubova. Takodje smo upoznali, sad već prijatelje, iz Rumunije, Bugarske i Izraela.

Divno smo se družili, potpuno rasterećeni dnevnih problema i brige o deci. Učestvujući u programima sa decom ili bez dece, osećali smo se kao medju svojima.

Želeli bi da se zahvalimo gospodji Eli Rojnik i Dejanu Djeriću na nesebičnim naporima koje su uložili da bi naše vreme bilo tako ispunjeno. Takodje bi želeli da se zahvalimo neumornim i punim razumevanja madrihimima i gospodinu Bati.

Počastvovana sam što je moja porodica bila učesnik Gesher-a.

Tatjana Mićić sa porodicom.

Takodje vam mozemo dati i komentare sa zavrsne sesije roditelja:

-Prekrasna organizacija i odlicno druzenje, puno novih ideja i naravno novih poznanstava, sto je i cilj cele ideje.

Velia pohvala za madrihe—izuzetno doro!

Doncev Dragan

 

-Organizacija i logistika skoro savrseni. Impresioniran sam.

Veliki trud organizatora bi sam po sebi trebao da donese odredjene rezultate. Nedamo se sledecim susretima ovakve vrste. Skupio sam odredjen broj lepih a mozda i korisnih poznanstava. Ucvrstio sam svoj jevrejski indentitet.

Deca nikad nisu bila opustenija. Takodje su naucili mnogo, sklopili nova prijateljstva.

Ali kako je vreme prolazilo moja jedina zamerka se svela na mozda neprimerne za nas mentalitet opustajuce grupne sastanke.

Ivan Soljom

 

Na Geseru je bilo preko 40 porodica, tacnije preo 130 ljudi. Za sada najveci geser iada odigrao se bas kod nas. Vaspitaci koji su se brinuli o deci su imali posao oji je trajao i po 16 sati dnevno, jer su roditelji bili totalno posveceni svojim aktivnostima. Ukupno je bilo devetoro ljudi, ukljucujuci i vaspitace, koji su se pobrinuli da se sve ovo desi.

A evo i slika <klikni na njih da povecas>

za_rau2.jpg (73698 bytes) za_raku8.jpg (70004 bytes) za_raku7.jpg (75380 bytes) za_raku_3.jpg (75217 bytes) za_raku_0.jpg (109252 bytes)


Gešer – Donji Milanovac od 16. do 19. 09.2004.

 

Opšte prihvaćena činjenica je da smo, od trenutka kada odrastemo, sposobni da vodimo računa o sebi: počinjemo da brinemo o svojoj deci, kasnije i o svojim roditeljima. Sve u svemu niko (osim retkih iskrenih prijatelja i najbliže familije) nas ozbiljno ne pita kako smo i da li nam treba pomoć, pažnja, odmor i sl. Programi koji su nam se do sada nudili bavili su se socijalnim slučajevima, starijom generacijom, decom, bolesnima – dakle ama baš niko se nije bavio roditeljima i njihovim teškoćama u borbi za opstanak, vaspitanju dece, odnosima sa okolinom itd. Gešer je prvi program koji poklanja pažnju problemima koje imaju roditelji kao i određene sugestije u njihovom rešavanju. U hotelu «Lepenski vir» u Donjem Milanovcu je od 16. do 19. septembra održan trodnevni Gešer program namenjen mlađim roditeljima sa decom od 8 do 12 godina iz regiona Balkana. Učesnici su bili porodice iz Bugarske, Izraela, Rumunije i naravno Srbije (Beograd i Novi Sad). Izvanredno organizovane radionice za roditelje, decu kao i zajedničke vodili su šarmantni ali i vema stručni moderatori i madrihim iz istih zemalja. Bila je to izvanredna prilika da se posvetimo sebi, da se opustimo, upoznamo nove prijatelje, razmenimo iskustva, da naučimo ili se podsetimo nekih naših običaja (zajedno smo obeležili Rosh hashana, dočekali i ispratili šabat, mesili hala itd.) a i da se divno zabavimo uz muziku i ples. Ljubazno osoblje hotela je doprinelo da se osećamo još bolje. Ceo hepening (ni jedan uobičajeni izraz ne odgovara ovom Gešeru) je bio protkan ogromnom količinom pozitivne energije. Svima nam je bilo žao što ovo fantastično iskustvo nismo mogli da podelimo sa više porodica iz naše zemlje mada postoje i objektivni razlozi (početak školske godine, tek «potrošeni» godišnji odmori kombinovani sa opštom besparicom). Krenuli smo kući tužni što je tako brzo došao kraj i što se već rastajemo sa tek stečenim prijateljima. Duboko smo zahvalni izvanrednoj ekipi: Eli, Robertu, Lizi, Dejanu, Saši, Orenu, Juliji, Nemanji, Idi, Nikoli, Arpadu, Sandri, Beni, Ervinu, Dani (neka mi oproste oni čija imena nisam uspeo da zapamtim) na čelu sa Jairom Kamajskim, koji su uložili ogroman trud, znanje i entuzijazam da ovaj Gešer, u svemiru našeg sećanja, ostane kao divna sjajna zvezda u sazvežđu Velike sreće.

 

Novi Sad, 22. Septembar 2004.

Mirko Štark