IZ AUTOBIOGRAFSKOG ROMANA

Najlakše bi bilo odmah preći na kazivanje o majčinoj grani porodičnog stabla, o pitomim i dobrim Jukićima, ali bi to bilo pomalo kukavički. Kako odabrati najlakši put kad već od prvog izgovorenog slova u zraku visi i vrišti pitanje: Ama, odakle su, sa koga su Marsa uopće pali ti Sidrani, i njihovo neobično prezime, sa više, u sebi, arapskoga nego slavenskoga jezičkog zvuka?

Jefto Dedijer (1879 – 1918), otac čuvenog Vladimira Dedijera, u svojoj antropogeografskoj studiji "Hercegovina", prezime Sidran (u iskrivljenom obliku : SirDan!) nalazi u hercegovačkom selu Biograd, o kojemu, izmedju ostalog zapisuje:

"Selo je seoska opština do 4 km. južno od Nevesinjskog Polja (...) Selo neobično razbijenog tipa pravog starovlaškog (...) Nezna se kako je postalo ime selu. Po pričanjima starih ljudi, najstariji poznati stanovnici ovoga sela bili su Muslimani.Od tih porodica su i dvije starinačke porodice Kljako i Sirdan."

Dobro. Šta smo sad pametniji? Jesu li ti Sidrani – Sirdani, u tome Biogradu, starosjedioci od iskona, ili su ipak, nekada, u nekom nezapamćenom dobu – odnekud prihajali? Ima tu da se kopa i rovi godinama, pa da se nađe definitivna istina.

Istorijske knjige kazuju kako se iseljavanje muslimanskog stanovništva iz istočne Hercegovine uopće odvijalo manje – više kontinuirano, još od početka XIX stoljeća, ali se u pravu dramu i općenarodnu tragediju pretvorilo tokom i nakon srpskog nacionalnog Hercegovačkog ustanka 1875 – 1878. godine. U knjigama se pominje brojka od 120.000 izbeglih ljudi, što bi, ako je tačno, u relativnom smislu (s obzirom na ondašnji i sadašnji broj stanovništva) nadmašivalo tragediju 1992 – 1995. godine. Taj je ustanak fingiran kao seljački (hm, vidi analogije: tako se fingirala odbrana Jugoslavije ... ), a radilo se, sasvim jasno, o nacionalnom ustanku, vođenom i usmjeravanom iz Srbije. Oružje iz Srbije. Komandni kadar iz Srbije, i na srbijanskoj plaći. Dobrovoljci, logistika, propaganda – sve iz Srbije. Ustanici su stigli proglasiti priključenje Bosne Srbiji, a Hercegovine Crnoj Gori. Tadašnja međunarodna zajednica (Berlinski kongres, 13.6 – 13.7. 1878.) stvar rješava energično i po kratkome postupku: daju se ovlasti Austro – Ugarskoj da uvede red, što ona sasvim uredno uspijeva obaviti. Ustanak nije proizveo nikakve pravne konsekvence. (Za razliku od ustanka pod Karadžićem, 1992. godine, koji je rezultirao golemom, po sudbinu BiH poražavajućom posljedicom : legitimiranim postojanjem Republike Srpske.)

Sveusvemu, u porodici nije ostalo upamćeno kada je svoj zavičaj u Biogradu napustio Hasan Sidran. Svoje potomstvo, sa ženom mu Nazmom, tri sina i dvije kčeri, Hasan je tvorio u Sarajevu i Kiseljaku. Umro je 1918, za njim ostala sama sitnež. Još će se, kasnije, o tome morati misliti i pričati.

Upamtio sam da se, negdje izmešu 1970. i 1980. godine, na našim televizijskim stanicama emitirala izvanredna serija "Istorija američkog džeza". Mislim da je serija bila kanadske proizvodnje. A "išla" je u 15 – 20 epizoda koje nikada nisu bile reprizirane. Trudio sam se da koju ne propustim, a stalno se pitao ko je i otkuda je narator, voditelj serijala, čovjek koji se zvao Ben Sidran!? Nešto tamnija put i izrazito crna kosa nesumljivo su govorili o orijentalnom porijeklu svoga vlasnika. Kako nije bilo interneta (jednom klikneš – sve saznaš) morao sam dokontati sam. Ne znam zašto, ali je svakako bilo sasvim glupo – pretpostavio sam: ako je Sidran, onda mora biti Arapin, Palestinac.

Mnogo godina kasnije (preko ćerke Mirande) dopisujem se sa Benom Sidranom. On je veoma poznat džez muzičar, iz Kanade davno prešao u SAD. Sa svojom džez grupom barem jednom godišnje radi evropske turneje. Sa jednog njegovog koncerta u Parizu Miranda izišla ošamućena. (Hoće to od džeza!) Evo šta u jednome pismu o svome poreklu kazuje Ben Sidran:

"Ja sam također čuo za tvoga oca, ali pošto je ovo Amerika, samo posredno i ni blizu dovoljno. Dovoljno da se ja pitam da li smo možda u srodstvu i da, ako jesmo, kakvo je to fantastično putovanje moralo biti za ovu porodicu da završi i kao jevrejska i kao muslimanska. I ja sam prečesto osećao da mora da imam nešto afričkog porijekla, ali se ispostavilo da to nije slučaj.

Moj otac, Luis Sidranski (Sidransky), rođen je u Druhithenu u Poljskoj, 1916. godine (Meho – 1915.). Jednom primjetih na mapi, nedaleko od ovog grada, manji grad sa imenom *Sidra*, i tada mi se učinilo da *Sidranski* može biti onaj koji dolazi iz Sidra. Njegov otac Boruh (Baruh, prim. Shl.), došao je u Ameriku 1920. godine preko Kine, a 1922. godine je poslao po svoju porodicu. Moja baka je rodila moga oca i njegovu sestru, prvo (smo živeli) u Ajovi (Iowa), onda u Čikagu (Chicago), gde sam ja rođen 1943.godine.

Moj otac je otac je bio pisac i intelektualac koji je proveo svoj vek radeći u propagandnoj agenciji. U Čikagu je on bio prijatelj velikog pisca Sola Beloua (Saul Below). Umro je 1968. godine " (Meho – 1965.)

Jašta smo nego rod Bene Sidrane, ako ni po čemu drogome, ono po kratkovjekosti naših očeva! Jašta smo nego rod, pa sve da bi smo i nemoguće učinili: pod noge bacili muziku i poeziju.

Pripovedala mi je jedared Miranda kako je, sutradan po njegovom fascinantnom pariškom koncertu, uz sok i kafu, dala Benu moju knjigu pjesama na engleskom jeziku, Pogledavši na korici naslov, na engleskom: "The Blindman Sing To His City" (Slijepac pjeva svome gradu), upita Mirandu zašto je njen otac knjizi dao takav naslov. "Tata smatra da mu je pesma s tim naslovom jedna od najlepših od svih što ih je uopće napisao . Zato" A Ben kaže "Ima u Americi književnica Eva Sidranski. Mislio sam da je Abdulah pročitao njen roman o slijepom ocu kojem slijepilo ne smeta da bude izvrstan obućar. Pije viski, šije cipele".

Zaista, s razlogom se pita moj američki rođak, Ben Sidran: Kakvo je to fantastično putovanje moralo biti da jedna porodica završi i kao jevrejska i kao muslimanska? Ali ja nisam imao vremena da mu kažem kako sam davno, prije možda i više od deset godina, iz Amerike dobio pismo gospođe Mirijam Sidran, u kojem mi veli da je moje ime našla na internetu, želi da razgovaramo, ona je profesor fizike i astronomije na Univerzitetu Njujork (New York), poreklom je iz Ukrajine (njeni roditelji), svi su katolici, i veoma je znatiželjna: kako to može biti da je neko Sidran, a Musliman!?

Ne znam, ne znam, draga dobra, gospođo Mirijam! Može sve pod ovim nebom zemaljskim! Sidrani izgleda nisu ni dati – da budu jedno! (str.20.)

* Abdulah Sidran "OTKUP SIROVE KOŽE", Izdavač: Službeni glasnik, Beograd, Kolekcija Tragovi, 2011. Knjigu nabavite i pročitajte ... Izvanredna!

* pronađi : " The Virtual Jewish History Tour – UKRAINA (obrađuje iseljavanja iz Galicije u svim pravcima od perioda 1654/1657 i dalje)."

* veza : Pokreti Shabetaja Cvija i nastavak Frnkistički pokret i njihov uticaj na islamizaciju i pokatoličavanje Jevreja Evrope.