Sarajevskim Sefardima
Abdulah Sidran iz nove knjige poezije:
"Partizansko groblje", travnja 2011, Zgb.
Najprije je prolazilo vrijeme.
Potom smo prelazili most i cestu, kod
benzinske pumpe, i tu je, u skladu sa
razumom, bilo ispisano zabranjeno pusenje,
zatim smo ponovo prelazili cestu, podno
Trebevica, kolebljiva hoda, u strahu
od mijene, pljuska nenadnoga.
Mrtvi zrak. Kamen i zmija.
Sledjen hlorofil Toleda.
Españoles sin patria.
Potom je prolazilo vrijeme. Jedni smo
drugima gledali u lica, zbrajajuci, po
hiljaditi put. Kako iscupati srce ove
tuge? Jedan je nedostajao: Jahve ce
ponovo biti sam.
Ombre prejado y entelegente,
lavrador publico dija i tarde…
Onda je prolazilo vrijeme. Penjasmo se,
stubistem, ne brojeci stepenice, do kamene kocke (tu
pociva onaj sto nam nedostaje?) –
Jasenovac, Gradiska, Djakovo, Jadovno,
Ausvic, Bergen-Belzen, mir.
Clara, no lloras hija mia,
no temes la fosa fria.
A vrijeme je i dalje teklo. Dolje se sada
suncala dona Klara, u badekostimu, s nemarom
rasutim oko glave: die Sonnenbrille, "Elle",
tamo cigarete, Feuerzeug, zvucna kutijica
iz Japana. Srce je prestalo da kuca.
Muy presto fe perdimos
caro padre amoroso
yece con nuestra madre
en eterno reposo.
Svijet je ovaj baklja, s oba kraja
zapaljena. Tako smo sami - zivi i mrtvi -
uvijek isto. Place li Elohim? Cvili li
Adonaj? Ovdje vec dugo ne kosi niko
travu ni korov. Sama lipa cvate i orah
sam zri. Cista je i navina zemlja.
Madre que non conoce otra justicia
que el perdon ni mas ley que amor.
Spavajte, vi sto ste presli i poslednji
put. Spavajte, vrijeme ce proci. Spavajte,
vremena vise nece biti. Spavajte, nicega
nace biti i bice kao da nikada nije
ni bilo. Spavajte, nebo nema uspomena. Ima
Nista, ima crna rupa. Nista Sto sa Ulijeva
U Crnu Rupu
Koja
Raste
_________________________________
Prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda, naziv Jevrej, Hebrej, preko I v r i,
izvedeni su od starohebrejskog e v e r, sto znaci p r e l a z i t i, dakle: oni sto prelaze.
- u skladu sa razumom: prem Majmonidesu, u religijskom smislu ispravno je ono sto je
"u skladu sa razumom".
- Españoles sin patria: Spanjolac bez domovine, uobicajeni naziv za Jevreje, rasturene po Evropi
i ondasnjem golemom Turskom carstvu, nakon izgona iz Spanije, 1492.
- Tako smo sami, zivi i mrtvi, uvijek isto: epitaf na grobu Elijasa Kabilja, na sarajevskom
Jevrejskom groblju.
- ombre prejado … : covjek cijenjen i pametan, javni radnik danju i nocu.
- Clara no lloras … : Klara, ne placi, kceri moja i neboj se hladnog groba.
- Muy presto … : Rano te izgubismo, dragi, najvoljeniji, oce. Pocivaj sa nasom majkom
u vjecnom miru.
- Adonaj : Ha kadosh baruh Hu (Bog).
- Elohim : Ha kadosh baruh Hu (Bog).
- Madre que non … : Majka koja ne poznavase druge pravde do prastanja, ni drugog
zakona do ljubavi.
Kako ja po prirodi svojoj ne bolojem od skromnosti, a nisam ni stidljiv, uzimam si za pravo da vam kaze nesto o Sidranu kao coveku i pesniku, o ovoj pesmi i njegovom stvaralastvu i da vas pozovem da podrzite nas predlog za NOMINACIJU Abdulaha Sidrana za NN iz knjizevnosti od godine 2011. do uspeha … Pogotovo sto imam pred sobom CV Abdulaha Sidrana koji je publikovala ANU BiH … U svom pokusaju da vam priblizim Avdiju i njegovo stvaralastvo, bez ogranicenja cu se koristiti POGOVOROM koji je napisao, knjizevnik i knjizevni kriticar Marko Vesovic, uz novo objavljenu knjigu nove i izabrane poezije Abdulaha Sidrana: "PARTIZANSKO GROBLJE", Zagreb , aprila (pardon travnja) 2011.
"Abdulah Sidran zbilja ne spada u pjesnike koji da upotrebim biblijsku rijec, ''ne znaju sta cine'' u trenutku pisanja pjesme. Nije, naime, od soja spontanih stvaralaca, ciju uobrazilju pokrecu prevashodno sile nesvjesnog, vodeci je putevima razumu nepredvidljivim do otkrica koja nerijetko, obesnazuju njihove prvobitne stvaralacke namjere. Naprotiv: Sidran svagda posjeduje izuzetno izostrenu svijest " … sta je to stvaralastvo vredno i piscu i citaocu i
Vremenu koje je bilo, koje jeste i koje dolazi … "Stoga je brizljiva ispisanost temeljni dojam koji u citaocu ostavljaju njegovi stihovi, i to ne samo najbolji. Udio svijesti u umetnickoj izvedbi, ili, jednostavnije receno, prisustvo majstorstva, ne smije se prenebegnuti u njegovim pjesmama. Cak i kad su besprimjerno proste."… (Makabijada "IDEM DA SE OPROSTIM SA MOREM", koja je objavljena, naknadno, i u ovoj knjizi) … "Jer Sidran mnogo polaze na majstorstvo, razumije se, kakvo misli da danasnji pjesnik smije sebi dozvoliti … Za Sidrana je stoga kljucno pitanje: moze li se biti Majstor i ostati razumljiv "… A ostati pesnik izvan i iznad pevanja radi pevanja … uraditi nesto radi kazivanja Istine i Bitka, ne radi umovanja … "Napokon, reklo bi se da ovaj pjesnik majstorstvu tezi iz – skromnosti."… Stvralacki cin Avdijin je viseslojan: Sve sto prozivljava i kroz sta se promece, svest njegova skriva u svojim dubinama i tek u nadahnucu oslobadja. I on, kao mnogi drugi pesnik, skace iz kreveta ili se ucuti i negde zavuce ili odsanja, budan: stih, pesmu, ciklus ili sav roman i svu knjigu poezije, ali kod Avdije tu tek pocinje stvaranje … on gradi kao najbolji nejmar svoju tvorevinu i vodi je do perfekcije … On mukotrpno radi i svaku svoju rec bira, voli ali i odbacuje, ako bi narusila sklad Istine i celokupnost beskonacnog Bitka … On je svestan u svom stvaralastvu sta radi i zna sta hoce da dobije … uvek jednostavn do naivnosti …
" Zahtijev: ''pjesma mora biti tacna po svemu'' iako se nigdje poblize ne objasnjava na temelju Sidranove poezije moze se zakljuciti da znaci, prvenstveno, odluku da se u pjesmu ne unese nista sto nije zajamceno i ovjereno zbiljskim iskustvom. Sopstvenim, ponajprije, dakako. Ali mozda jos vise znaci i rijesenost da se postuje unutarnja mjera vlastitog dozivljaja … nikad ne reci da se dozivljavalo dublje ni bogatije no sto se dozivljavalo uistinu, ne teziti da pred citaocem ispadnes mudriji nego sto jesi, cuvstveniji nego sto ti je dato, obavesteniji nego sto si stigao da postanes. Radi se, naprosto, o duhovnom postenju kao sredisnjem knjizevnom zahvatu, a strogost sa kojom se Sidran pridrzavao ovog stava zbilja je stvar za svako uvazavanje. Jednostavno, treba pisati sa maksimalnim pokricem.
A istorija je, neosporno, jedan od rudnika koji nas stedro mogu snabdjeti takvim pokricima. Pokazimo tu stvar na primjeru:
Spavajte, vi sto ste presli i poslednji
put. Spavajte, vrijeme ce proci. Spavajte,
vremena vise nece biti. Spavajte, nicega
nece biti i bice kao da nicega nikad nije
ni bilo. Spavajte, nebo nema uspomena. Ima
Nista, ima crna rupa. Nista Sto se Ulijeva
U Crnu Rupu
Koja
Raste
Ovim stihovima, koji idu u ponajdublje sto je izaslo iz Sidranovog pera, zavrsava se pjesma "Oni sto prelaze", posvecena sarajevskim Sefardima, a nadahnuta pjesnikovom posjetom jevrejskom groblju na Vracama. Pjesma je prosarana epitafima na Spanskom, ali i na nasem jeziku, koji skupa tvore duhovnu klimu susreta sa vjecnoscu. Sa poslednjim stvarima opstanka, ali svaki napose znaci – prodor tudje u pjesnikovu svijest, unosi dopunski pogled na zivot i na smrt, te se moze reci da je u ovoj, kao i uostalom i u brojnim drugim Sidranovim pjesmama. dijalog vlastite sa tudjim svijestima – temelj na kojem se knjizevnost zida.
Sto spolja izgleda kao pjesnokov monolog, sustinski je dijalog sa mrtvima, pun replica na epitafe s njihovih grobova, svodjenje konacnog racuna sa zivotom na medji sa koje puca vidik u onostrano . S druge strane, knjizevno vrijeme u konacnici pjesme raslojeno je: trenutak u kojem pjesnik govori sazima u sebi i vrijeme Jasenovca ili Bergen-Belzena, i vrijema Toleda koje kao "sledjen hlorofil", u zamrzivacu izgnanicke svijesti jezika, i dalje jednako postoji, i, napokon, visemilenijsko vrijeme potucanja jevrejskog naroda zemljinom korom. I konacno, …, jezikom neopozivim, kao na strsnom sudu, sumira se smisao, bolje receno besmisao, judskog prisustva na zemlji. Zbog toga, svaka rijec u posljednoj strofi ima silnu evokativnu moc. Sidran valjda nije napisao nista prostije a slutljivije, jednostavnije a nagovjestajnije, i nema sumnje da mu je istorija itekako pomogla da progovori toliko prozirno, a opet u samim migovima i natuknicama. Na primjer, sintagma '' poslednji put''. Posto se pesnik obraca, mrtvima koji leze tu, na groblju, i imaju ime i prezime, ocito je da se radi o putovanju duse sa ovog na onaj svijet u '' nebo bez uspomena'' … Smrt kao put bez povratka. Ali pjesnik se obraca i onim Jevrejima koji su taj isti ''poslednji put'' prevalili od Sarajeva do Jasenovca ili Ausvica, te se radi o poslijednjem putovanju bezimenih ljudskih povorki na stradalista i stratista. I, najzad, zar te rijeci ne prizivaju neizbrojene puteve kojima je jevrejski narod, od izgona"… iz ''obecane zemlje'' …" na ovamo, gazio kroz istoriju u svom lutalackom postojanju?" … uvek nametnutom od zla i silnika … (samo jednom je Avraham izasao sa onima od kojih je postao narod po Bozijoj volji) … "Utoliko prije sto nas Sidran, u biljeski uz ovu pjesmu, upozorava da je putovanje sadrzano u etimologiji imena Jevrejin koje je ''preko Ivri, izvedeno od starojevrejskog ever, sto znaci prelaziti, dakle oni sto prelaze''… U zivotnoj putanji svake jedinke ponavlja se zbir puteva cijele nacije … Danas i uvek, posle prvog puta, postavljalo se i postavlja se, strasno pitanje: LAMA = ZASTO? …
" Ni brisanje tacke sa kraja strofe nije bez dublje logike. Kazem – brisanje, jer Sidran svagda smjerno postuje klasicnu ortografiju, nikada ne pravi pokuse sa pravopisnim znacima, jer su mu potrebni za precizno, razgovjetno, reljefno rasclanjivanje vidljivog smisla recenice. Ovdje, odsustvo tacke – cijelu pjesmu otvara ka beskraju i vjecnosti. Pusta ''crnu rupu'' da raste u bezmjerje" … po svim zakonima Nauke, crna rupa guta i sve i nista iz svoje okoline do ''dozvoljene mere'' kada se u trenu pocinje da siri do pojave svetlosti … do eksplozije … I tako se stvaraju novi svetovi !? … Ovde je "pjesma ostavljena lebdjeti u praznini, u nistavilu, tacka bi je prikovala za zemaljski poredak."
Pisao je tako o Sidranovoj poeziji, knjizevni kriticar i pesnik i knjizevnik, 38 strana, i zakljucio: da se sa svakim novim iscitavanjem namece pomisao da je nesto bitno izostavljeno … Ako pogledate Sidranov stvaralacki opus, koji i danas traje, a dokle ce trajati, nezna se, ok je ziv sigurno a i posthumno, zato mu se osmehnomo. Volimo ga. I citajmo ga … uvek iznova do u beskraj … Amen!
Shlomo BGZ
Objavljena je knjiga nove i izabrane poezije Abdulaha Sidrana u Zagrebu, Biblioteka Cicero, travnja 2011. Knjigu sam dobio i preporuc`ujem je svim mojim prijateljima, poznanicima i onima koji vole dobru poeziju, bez obzira s`to ih ne poznam. U knjigu je us`la i pesma (istina dosta davno napisana, ali ne opublikovana u Sidranovim ranijim knjigama) za koju se moz`e rec`i da je uvek nova, koliko je dobra...