1968 - rodena u Sarajevu, Jugoslavija
1991 - magistrirala na likovnoj akademiji "Jan
Matejko", Krakov,
> Poljska, uselila
u Izrael
Odabrane samostalne izlozbe:
1991 - galerija "Pod gruskom", Krakov
> galerija "Novi
Hram", Sarajevo
> galerija "Zvono",
Sarajevo
1992 - "Gradska galerija", Banja Luka
> galerija "Kiryat
Haomanim", Kiryat Tivon
> galerija "Sadna
24", Haifa
1993 - Mercaz Sapir, Kfar Saba
1994 - galerija "Marliz Aebli", Bern, Svajcarska
> "Beit
Cionei Amerika", Tel Aviv
1995 - galerija "Cafon", Haifa
1996 - "Frauenkunst Forum", Bern, Svajcarska
1998 - galerija "Abravanel 64", Florentin, Tel Aviv
1999 - "Popolos", Dizengoff Center, Tel Aviv
M. Tosic-Ofir je ucestvovala i na brojnim grupnim izlozbama u Izraelu,
Svajcarskoj, Poljskoj, Jugoslaviji i Svedskoj.
Kao istoricara umetnosti (a ne umetnickog kriticara !) susret sa umetnikom i slikama koje su se jos juce susile u ateljeu me uvek fascinira: akt stvaranja skoro da je jos opipljiv, i naravno, tu je ta silna znatizelja da se razume, analizira i protumaci "poruka". U Marininom slucaju ta komunikacija sa vanjskim svetom me je vec na prvi pogled dotakla kao vrlo snazna, skoro agresivna, i direktna. Htela sam da saznam vise.
Iako nisam videla rane radove, a ona sama ih definira kao pocetnicka trazenja, njena lutanja - izmedu Sarajeva, Krakova i Tel Aviva, izmedu identiteta Jugoslovenke (bivse?), Jevrejke (stasale na letovanjima SJOJ-a ?) i Izraelke (u postajanju ?)- su mi delovala vrlo poznato i blisko...
Marinine poslednje slike stvorene u rasponu izmedu 1996 i 1999 cini se da rezimiraju ta lutanja pod naslovom "iskorenjenost." Ta definicija, kako smo zakljucile u toku razgovora, ne predstavlja neku kritiku, zaljenje nad sobom i svetovima kojih vise nema ili koji su drugaciji od ocekivanog, vec jednostavno odreduje novu situaciju - novo stanje stvari.
Gubitak tradicionalne uloge zene i njene seksualnosti, s jedne strane, i njena nova, eklekticna pojava u formi hermafrodita, kenotaura i mnogostruke dojilje ["Velika matera", 1996], sa druge, izrazava to novo stanje stvari. Scene se desavaju u mraku, odraz u vodi otkriva to novo "ja" ["Ja, ja...", 1999]. Pri aktu prociscenja u ritualnom kupatilu ["Obredno kupatilo - mikveh", 1999], kojem urbani Tel Aviv u daljini sluzi kao svedok, iz vode ispadaju morski psi-avioni dok helikopteri kruze i bacaju bombe...
Strah od letenja (promena ?), iseljenje i useljenje ["Mesiah -
emigracija", 1997; "Poletna imigracija", 1998] i bombardovanje
Jugoslavije proleca '99, se javljaju kao pozadina Marininih likova,
pretvarajuci ih u stvari u auto-portrete. U pokusaj sagledavnja tog
novog "ja" u stanju iskorenjenosti.
Mia Rajner
|
Galerija |
Tehnika na prikazanim slikama je akrilik na platnu.
>>Klikni na sliku ako hoces da je vidis u velikom formatu<<
| "Ja, ja...", 1999
|
"Obredno kupatilo - mikve", 1999
|
|
"Velika matera", 1996
|
"Poletna imigracija", 1998 |
|
"Mesiah - emigracija", 1997
|
Hvala na poseti. Marina ima svoj sajt - klikni na monstera 
