Ivan Goran Kovačić

Rođen je 21. marta 1913. godine kao Ivan, u Lukovdolu, selu u Gorskom kotaru na reci Kupi, na granici sa Slovenijom, od oca Hrvata Ivana i majke Jevrejke, Ruže (devojačko Klajn). Osim Ivana Gorana, imali su još četvoro dece — Otona (1903—1981), Roziku (1911—1918), Zvonka (1916—1958) i ponovo Roziku (1920—1921). Godine 1935. je dodao ime Goran kao znak pripadnosti zavičaju.

Interesantan detalj (nepotvrdjen) : Ivanov deda po ocu, nakon smrti prve žene se oženio Jevrejkom koja je imala ćerku, iz prvog braka. I onda su se njihova deca venčala. Ivanov tata se oženio sa maćehinom ćerkom!

Ivan Goran Kovačić  

Goranovo proljeće

Tradicionalni nacionalni festival pjesničke riječi, u spomen na velikog hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića (1913-1943). Otvorenje “Goranovog proljeća” na dan je pjesnikova rođenja, 21. marta, u njegovom rodnom Lukovdolu. Tom prilikom dodjeljuju se nagrade: “Goranov vijenac” za cjelokupni pjesnički opus i dostignuća u hrvatskoj književnosti, nagrada “Goran za mlade pjesnike” te nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola za literarne radove.

 

“Goranovo proljeće” svake godine raspisuje natječaj za nagradu “Goran za mladog autora”. Na natječaju mogu sudjelovati pjesnici do 30 godina koji nisu objavili knjigu poezije. Goranov vijenac je nagrada za poeziju, koja se dodjeljuje autoru za njegov cjelokupni pjesnički opus i dostignuća u hrvatskoj književnosti. Utemeljena je 1971. godine.
     

 

„Goran Kovačić, nije proživio nedaće pete ofanzive. Mladi hrvatski pjesnik, koji je u pjesmi "Jama" tako snažno oformio najžešći u ovom ratu ispjevani protest protiv ustaških pokolja nad Srbima, bio je ubijen od "srpskih osvetnika", četničkih izroda, tih švapskih i ustaških saveznika. Prerezali su grlo, koje je tako iskreno i snažno grmjelo iz bratske hrvatske duše protiv ustaških zločina nad srpskom nejači. Nikada poštenije i čovječnije djelo pjesnika nije bilo grđe kažnjeno i nikad čelo ubice nije bilo ukaljano sramnijim zločinom. Čitajući Goranovu "Jamu", pokoljenjima i pokoljenjima srpske omladine stezat će se srce nad zločinima, koji su izazvali takav krik pjesnika, ali isto tako i nad zločinom, koji je tome divnom galebu prerezao grlo.“

(Moša Pijade)