Naša tema bit će Dubrovnik. Dubrovnik kao kontinuirana inspiracija onih (ili nas) kojima je dat jedinstven privilegij da ga obitavaju ali i onih koji su kroz njega tek prošli ili jednostavno samo o njemu čuli. Naime, uvijek mi se činilo da objektivnu sliku o našem gradu možemo dobiti samo ako, osim naših interpretacija, uzmemo u obzir i one tuđe, usporedimo ih i eventualno prihvatimo neke zaključke koji su plod drugačijih okolnosti promišljanja ili pak kuta gledanja. Za izložiti vam opis Dubrovnika kroz židovske tekstove koristila sam nekoliko izvora i to:
Svi ovi izvori odnose se na sefardsku grupu židova dakle onih koji su 1492 g. prognani sa Iberiskog poluotoka. Valja naglasiti da su ti Židovi sigurno dolazili u kontakt s dubrovčanima i hrvatima općenito i to još i prije njihovog izgona.
Posebno je zanimljiva jedna epizoda o kojoj su u literaturi pisali Rački, Vladimir Mažuranić, Klaić, Andrassy, Deželić, te dr. Lavoslav Glesinger i Jakir Eventov. A radi se o sljedećem:
Poznati židovski liječnik i državnik Hasdaj Ibn Šaprut bio je u 10 st. u Cordovi ministar na dvoru Kalifa Abdurahmana III. Kako su na njegov dvor stizala mnoga strana izaslanstva došla je i delegacija Hrvata u kojoj su bila 2 židova Mar (gospodin) Josef i Mar Saul. Ibn Šaprut je po njima poslao pismo kazarskom vladaru tkzv. Kaganu. Kazari su finsko ugarski narod koji je živio na području od Krima do Astrahana a preobratio se na židovsku vjeru. Povjesničari su prilično sumnjičavi glede ove priče ali sigurno je da je Španjolska u 10 st. bila trgovačko – pomorskim vezama povezana s jadranskom obalom pa neki arapski pisci poput Ibn Halduna i Ibn Jakuba npr. nazivaju obalu Slavena Sahalib te slavensku četvrt u Palermu Harat Ashaliba što ide u prilog istinitosti slučaja.
Već smo se navikli na citiranje opisa Dubrovnika što ih je naveo Konstantin Porfirogenet. Kod židovskih autora međutim jedan od najstarijih spomena toponima Ragusa nalazi se u djelu «Massa'ot « (putovanja) koje je napisao Benjamin de Tudela, španjolski putopisac iz 12. st. To je tekst u kojem on opisuje lokalitete koje je posjetio između 1158 g. i 1173 g. na svom putovanju iz Tudele (u Španjolskoj) do Mezopotamije i natrag.
Opisujući egipatski grad Aleksandriju, Benjamin govori o brojnim trgovcima koje je tamo susreo a oni dolaze sa svih strana svijeta, citiram: iz Valencije, Lombardije, Toscane, Puglie, Sicilije, Calabrije, Mađarske, Bugarske, Raguse itd. Ragusa je navedena kao Requsiah te je tako i upisana u kodeks biblioteke Casanatense u Rimu.
De Tudela još spominje Hrvatsku – Qrothiah i Ashqlavoniah (vjerovatno Sklavoniju)
Drugi, detaljniji opis Dubrovnika nalazimo nekoliko stoljeća kasnije u tekstu sa još jednog putovanja. Autor, Meshulam de Volterra (grad blizu Firenze) vraćao se sa svog putovanja iz Svete Zemlje. Zbog nevremena zaustavio se 1481 g. u Ragusi i evo što o njoj kaže:
Ragusa je prekrasan grad, tako lijep i blistav grad još nisam vidio. Usudio bih se reći da je sličan Firenzi. Dubrovčani su veoma bogati, naročito njihovi trgovci koji se odijevaju poput prave gospode. Grad je slobodan kao i Firenza, ali u njemu ne žive Židovi…
su pisani dokumenti koji sadrže pitanja i odgovore rabina čije se mišljenje često tražilo kod rješavanja pravnih ili društvenih sporova. Response koje sam izabrala tiskane su u Sofiji 1960 g. u izdanju Bugarske akademije znanosti (Balgarskata Akademija na naukite) a original nosi naziv «Evreiski izvori za ikonomičeskoto razvitie na Balkanskite zemi prez XVII vek». U tom rukopisu ima dosta responsa koje govore o trgovačkim sporovima vezanim za robu koja putuje iz Sarajeva, Soluna, Istambula, Sofije itd. za ili iz Dubrovnika ali evo jedne response u cjelosti: Iz knjige responsa rabina Šmuela De Medine pitanje br. 350 i njegov odgovor glase:
Pitanje
Senor Ben Benaste-a su uhvatile dubrovačke vlasti i osudile na smrt. Prije izvršenja smrtne kazne vlasti su od njega zatražile da napiše oporuku što je ovaj i učinio i to pred pisarom i tamničarem koji nisu bili Židovi.
Iz prvih rečenica u oporuci vidljivo je da je bio svjestan da će ga pogubiti pa se može pretpostaviti da je bio smeten ili nije bio pri zdravoj pameti. Recite učitelju, može li se njegova oporuka smatrati važećom.
Odgovor
De Medina oporuku smatra nevažećom ali ne zbog Ben Benasteovog stanja duha već zbog toga što prilikom pisanja oporuke nije bilo ni jednog Židova za svjedoka. I dalje nastavlja: U naše vrijeme često se događa da pisari (notari) falsificiraju dokumente.
Tako vjerujem da u Dubrovniku nema dobrih ljudi. Da su korumpiran narod koji nema državnu glavu koja bi mogla služiti za garanciju a kako čujem oni nemaju uspostavljenu pravnu upravu jer im se vladar mjenja svaki mjesec. Shodno tome, a kako kaže i Talmud, ispravni su samo oni dokumenti izdani od nežidova ako se odnose na one narode koje imaju formirane ozbiljne pisarske urede a što se ne može reći za Raguzu jer nemaju ni prave suce već prevarante. Osim toga tamo ne stanuju Židovi osim nekolicina njih koji tu žive privremeno i nemaju stalni boravak.
su dokumenti, pisma, izvještaji iz Dubrovnika, najčešće poslati stranim veleposlanicima ili kraljevima a šalju ih iz Dubrovnika predstavnici ili špijuni tih zemalja.
Židovski informator piše španjolskom kralju 1533. g: želim Vaše veličanstvo informirati o kvaliteti i načinu upravljanja grada Raguse koja se nalazi u djelu Sclavonije ispred Manfredonie u Pugli i ima ustroj Republike. Ima malo stanovnika i slabu jurisdikciju. Bogat je i ima puno gotovog novca. Bavi se trgovinom po čitavom svijetu i ima 60 brodova. Svake godine plaća danak turcima pa ako Vaša visost dođe sa vojskom tamo, sigurno će i Vama platiti.
Najzanimljiviji su oni avvisi pisani u razdoblju od 1571 – 1575 g. dakle u doba druge Svete Lige, u vrijeme rata između kršćanskog svijeta i Osmanskog carstva. Dubrovnik, koji je tada oficijelno imao status neutralnog grada bio je prepun stranaca, istinskih trgovaca ali i prerušenih špijuna. Sljedeći dokumenti uzeti su iz fonda – arhiva u Valladolidu, u seriji Državni papiri (Papeles de Estado). Dva ključna špijuna španjolske krune u to vrijeme u gradu su Cesare della Marra i Louis de Portillo.
1572. Portillo piše španjolskom veleposlaniku Guzmanu de Silvi u Veneciju: Jakov Malatesta stigao je iz turskog ropstva u grad. Mislio je da će ga dubrovčani dočekati sa svim počastima ali umjesto toga oni su ga stavili u jednu palaču, u karantenu. Protestirajući i izvikujući riječi uvrede protiv dubrovačke vlasti Malatesta je izašao iz kuće i šetao ulicama.
Danas sam pridobio jednog uglednog plemića ove Republike koji je, budući je veliki Vaš poklonik, obećao obavještavati me o turcima. Zove se (šifra) Luca de Sorgo koji zauzvrat jedino želi doći do kralja i poljubiti mu ruku.
1572. dogodila se nezgoda koju vrijedi prepričati. Jedna žena se napila i izjavila da se želi poturčiti. Za to su doznali turci pa je iz Herceg – Novog stigao kadija koji je ponudio ženi da je s obitelji odvede u Tursku. Žena se do tada otrijeznila i izjavila da ne želi ići.
1573. de la Marra obavještava: svaki dan ili možda bolje svakih deset dana dolaze i odlaze konjanici iz Istambula. Dubrovačka vlada dala je na glasanje prijedlog da svi Židovi napuste grad ali sa 6 glasova protiv 5 nije se odluka provela.
1586. – 20-og ovog mjeseca u jednom selu 4 do 5 milja udaljenom od grada umrle su 2 žene od kuge a one su 3 dana prije toga bile u gradu. Nastala je velika panika pa su dubrovačke vlasti zatvorile nekoliko kuća u kojima su ove žene boravile. Također su sve njihove obitelji stavili u karantenu pa iako se još ništa nije dogodilo vlada veliki nemir u gradu. Neka nas Bog sačuva od zaraze što će biti teško jer je čitava granica pa onda i dalje sav teritorij sve do Istambula zaražen kugom. Govori se da su Adrianapoliju, Filipopoliju i Sofiji preživjele samo 2/10 stanovništva.
1594. u Dubrovniku se odvijaju brojne procesije i za sada ne znamo prave razloge tolike pobožnosti ali čujemo da su turci zatražili plaćanje danka 4 godine unaprijed.
1687. u vremenu kad venecijanci žele osvojiti Dubrovnik jedan židovski špijun piše španjolskom kralju – čini se da nam odgovara imati u našu korist dubrovačku luku koja je Genova na Jadranu i koja može primiti Vašu armadu a od nje se lako prelazi u Bosnu te isto tako uz malo sati navigacije stiže do napuljskog kraljevstva.
Dubrovnik u opisu Jesurunovog slučaja
Ima jedan grad koji se zove Ragusa a nalazi se u provinciji Sclavoniji. To je katolički grad iako plaća danak turcima u kojem živi uz dozvolu vlade nekolicina židova u četvrti koju zovu ghetto.