24. 09. do 1. 10., Hvar
Naravno, ništa nije počelo baš tog 24. rujna nego mnogo, mnogo ranije. O tome koliko dugo, kako i na koji način traju pregovori i dogovori oko programa Bejahada i dakako pronalaženja sponzora mogli bi satima i danima pričati dr. Vladimir Šalamon, Blaženka Vrdoljak Šalamon, Sonja Samokovlija, Dolores Bettini.... Na kraju i već uobičajeno za Bejahad, ono što dobro počne, dobro i završi.
No, za mene osobno, postoji u cijeloj toj priči jedan vrlo uzbudljiv trenutak, onaj u kojem u Zagrebu ulazim u bejahadovski autobus. I gle, gle, koga li ja to vidim? Adu Šajber, Davida Albaharija, Darka Fischera, Ronija Brandla, i tako prelazim rentgenskim pogledom sjedalo po sjedalo i od prvog do posljednjeg mjesta u autobusu, sve ljudi kojima se možeš radovati.
I zatim dolazak u Hotel " Amfora " na Hvaru, pronalaženje soba, guranje kovčega po hodnicima razvedenijim od jadranske obale! I pripreme za svečano otvorenje Bejahada mogu započeti. Moram priznati da sam kao i većina sudionika ovogodišnjeg Bejahada bili izuzetno radosna zbog dolaska predsjednika RH Stjepana Mesića, uvijek dobro raspoloženog i prijateljski naklonjenog.
Uoči prikazivanja filma o Bejahadu, ne bez male panike i nervoze prisjetila sam se i dana početkom siječnja 2005. kada sam izvjesno, ne baš kratko vrijeme, provela kod kuće u pidžami i svojevrsnom kućnom zatvoru pišući scenarij. To baš i nije bilo u produkciji HTV-a , jer se tamo obično ne krećem u pidžami. Barem za sad!
U ovom, sada kasnojesenjem vremenu divno se sjetiti sunčanog gradskog hvarskog trga i na njemu plesača iz Sarajeva, Osijeka, Novog Sada, a malo dalje u Loggi društvo im pravi "Gorući grm " Alfreda Pala.
Željni učenja, mogli smo saznati nešto više od Marije Salom kako je to biti na Židovskom studiju u Stockholmu, Mia Rajner iz Jeruzalema održala je vrlo stručno i zanimljivo predavanje o židovskim umjetnicima u Holokaustu, Raka Levi iz Beograda prezentirao je " Virtualnu jevrejsku opštinu ", Predrg Ejdus pokazao nam je najbolje iz svog kazališnog repertoara. A Gyorgy Konrad bavio se Židovima u nacionalnim državama.
Vojo Šiljak sve je razveselio knjigom Židovskih viceva. A Zlatko Bourek ? Bez njegove markantne pojave i genijalnih ideja teško je više uopće zamisliti Bejahad.
Dolores Bettini hrabro se popela na scenu Hvarskog kazališta i primila svoju prvu nagradu za kratku priču, Svjetovi koja je doista lijepa kao to već nebeski svjetovi mogu biti.
Gradko kazalište u Hvaru sa svojim čudesnim ložicama ugostilo je i osnovnu židovsku školu " Lauder Lea Deutch " iz Zagreba i svima pokazalo da židovske zajednice imaju svoju budućnost.
Nemoguće je u ovom ipak kratkom izvještaju zaobići i okrugli stol o post jugoslavenskoj židovsko / jevresjkoj dijaspori koja je završila s raspravom o židovskom identitetu. Dina Pinto iz Pariza nije bila previše oduševljenja što židovske zajednice na našem prostoru imaju manjinski status i smatra da bi bilo bolje da se radi o pravima vjerskog kolektiviteta. Međutim, s obzirom na debelo prisutne balkanizme i njegove izme to baš i nije realno, a s druge strane postavlja se i pitanje što je sa sekularnim Židovima kojih nije mali broj.
Predrag Finci (zvan Finac ) iz Londona kao i uvijek bio je pametan i drag. Damjani treba odati priznanje na izboru supružnika. No, da, da se vratimo Predragovoj temi o starom i novom antisemitizmu. Smatram da bi u buduće trebalo više pozornosti obratiti dotocima novca za teroriste i to ne samo za oružje nego i za medijsku prezentaciju. Jer. u međuvremenu baveći se definicijama antisemitizma mogli bi biti iznenađeni nekim novim pojavama.
Predrag Matvejević ( Rim ), Filip David ( Beograd ), Laslo Vegel ( Novi Sad ) podarili su nam dirljiva sjećanja na Danila Kiša kojeg su za života mnogi poušavali dokrajčiti domaćim specijalitetima u stilu " nije originalan ", on je samo vješt kompilator ". "što je on bolji od nas " i tome slično. Danilo se ipak, barem na izgled nije dao, svijet je prepoznao svog mogućeg književnika nobelovca. Ali, život kao život. U istom danu možeš biti kralj ,a li i prosjak.
Srspsko KD " Prosvjeta " predstavilo je svoju sjajnu izdavačku djelatnost, pomoćnik ministra kulture Čedomir Višnjić održao je i izvrsno izlaganje o manjinama i računima koji im obično stižu na naplatu ranije nego drugima.
No dan ima i večer. A ona je sjajna uz Or le Israel band iz Amsterdama i tamnoputog Adonisa kojima ima dovoljno energije i za one koji je obično traže " ispod ništice ".
Pa opet jutro, novi program, i gosti iz nizozemske židovske zajednice s potresnom foto izložbom i dokumnetarnim filmom o Ani Frank u povodu njezine 60 obljetnice smrti. I vječno pitanje :" Kako bi svijet izgledao da nije bilo Holokausta ?"
I što sada, kad smo se vratili svojim kućama i svojim porodičnim pričama ? Odgovor jer samo jedan : Bejahad nakon Bejahada !